PIŠE: Ante JUKIĆ
Zatekla me neki dan jedna vijest. Kaže, naši gradski vijećnici dobile nekakve moderne uređaje kako bi bili u korak s vremenom. Otkud sad to, pitam se? Ja mislio kako su papir i olovka još uvijek zakon? Ili barem dizanje ruke.
Živimo u vremenu digitalne transformacije. Ili je tranzicija? E, da, sjetio sam se sad. Transformacija je digitalna, a tranzicija zelena. Kako god, to su mi dva najdraža novokomponirana izraza, ali neću sad o tome. Uglavnom, sve je danas digitalno, sve je ‘e’. Više ne moraš kao u dobra stara vremena čekati po redovima i ispunjavati obrasce, prije nego shvatiš da ti jedan fali. Sve riješiš iz fotelje klikovima. E-ovo, e-ono.
Ali, glas(ov)anje? E, to ne može, molim lijepo. U 2025. godini mi se još uvijek moramo dovući do biračkih mjesta, uzeti olovku u ruku i zaokruživati. U idealnom svijetu, ljude ne bi trebalo pozivati na glasanje, oni bi sami pohrlili. U redu, znam, u idealnom svijetu ne bi ni bilo političara, ali to je baš ono idealno idealno. Dakle, u običnom idealnom ljudi masovno izlaze na izbore, a političarima je u interesu što veći odaziv. Zato čine sve kako bi ljudima olakšali.
E, sad, zašto onda još uvijek nemamo e-glasanje? Zašto ja imam osjećaj da političari pozivaju ljude na birališta s figom u džepu? Zašto mi još nismo riješili ni pitanje popisa birača, što bi se s ovom populacijom moglo za jedan dan, kad bi se stvarno htjelo? Zašto se kod nas svim mogućim alatima opstruiraju referendumi? Zašto smo prihvatili modernu tehnologiju u svim sferama društva, dok smo kad je izborni proces u pitanju još uvijek u kamenom dobu? Ne znam, malo mi je to čudno. Volim i ja tradiciju, ali zašto do nje držimo samo kad se radi o olovci i papiru na biralištima? Još će netko stvarno pomisliti da je političarima u interesu što manja izlaznost…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.