PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
„Ljudi su išli u kolonama, nikom nije smet’o vjetar što je duno…“, bio bi najbolji opis atmosfere koja je vladala prije sinoćnjeg koncerta Zabranjenog pušenja na stadionu NK Lokomotiva u Lenijama.
Glazbeni kritičari obično ocjenu daju na kraju teksta, a kako ne spadam u tu grupu (glazbeni nisi, ali si kritičar definitivno, op. ur.) riješimo odmah tu formalnost:
Čista desetka!
Na Lokomotivu sam, kao i mnogo puta u karijeri, došao u kramponkama jer je prognoza bila neumoljiva. Srećom, nisu trebale, kiša nas je zaobišla…
Nastup je započeo malo poslije jedanajstice i trajao je dobrih dva sata i pol sata, opipat se mogao respekt benda prema bajkersko-vinkovačkoj publici, koja je, da budem posve iskren, prvo poluvrijeme bila pomalo uspavana.
A Sejo i ekipa su briljirali, u pojedinim trenutcima zvučali su kao skupina klinaca koji su cijelu godinu vježbali u garaži i sad imaju prvu gažu u životu!
Kad to kažem, mislim u najpozitivnijem mogućem smislu: na pjesmama „Hadžija il, bos“ ili „Kažu mi da novog frajera imaš“ su isijavali neku luđačku energiju i čistu emociju, kao da se moraju dokazati nekom menadžeru koji ih je došao pogledati.
Autor ovih redaka je uzalud čekao Hasea, Gentera ili makar Šekija, nisu se pojavili, ali to ne ide na dušu benda jer je Pušenje grupa koji može bez problema odsvirati 3 plejliste podjednake snage.
A kao jedinu zamjerku koja ustvari to i nije, kažimo da bi bilo sjajno ponovno vidjeti Seju i Neleta zajedno, a da to nije u sudnici. Siguran sam da bi za taj nastup mogao iskoristiti citat „…al’ opet je Koševo bilo puno!“.
Zaključak je da su na Lokomotivinom igralištu istrčavala i zvučnija imena od Seje i njegovih jarana, ali ovaj performans sigurno ulazi među bolje izvedbe koje je ovo kultno zdanje vidjelo.
Čast svaka Moto klubu Vinkovci i svim uključenim u ove moto susrete, bilo je jebeno, nagodinu su jubilarni dvadeseti, jedva čekamo!
