PIŠE: Ante JUKIĆ
Čak i ako ste pasionirani ljubitelj županijskog nogometa s hrpom podataka u memoriji, teško ćete na prvu ispaliti što se to dogodilo prije točno 15 godina, koja je to mitska utakmica odigrana 25. travnja 2010. godine. Za sve koji žele evocirati uspomene, ali i one koji žele saznati nešto novo, tu su Budica i njezin vremeplov. Mjesto radnje bio je Antin, glavni akteri igrači domaće Mladosti i nuštarske Nosterije, a rasplet onakav kakvog mogu ponuditi samo najveći književni i filmski trileri. Ili eventualno nikad jači HNL…
Bilo je to 27. kolo ‘Prve županijske’. Drugoplasirana Nosteria je na derbi sezone u suncem okupani Antin stigla s četiri boda zaostatka za vodećom Mladosti, tako da je računica bila jasna. Pobjeda domaćina značila bi stavljanje šampanjca na hlađenje, remi bi ostavio glavnog konkurenta na istom odstojanju, dok bi slavlje Nosterije donijelo potpunu ludnicu. Iako je nakon ove ostalo još sedam utakmica (liga je tad brojala 18 klubova), cijela sezona stala je u tih 90 minuta.
Obje momčadi prepune kvalitetnih pojedinaca. Od prekaljenih rutinera s prvoligaškim iskustvom, preko ikona županijskog nogometa, do golobradih mladića koji će tek u godinama koje su slijedile otkriti svoje talente selu i svijetu. Kakve su samo klase trčale antinskim tepihom te nedjelje, dovoljno je reći kako su zbog nekih svojedobno i svjetski prvaci grijali klupu. Mladost s podosta ‘stranaca’, Nosteria kao Athletic Bilbao, U početnoj postavi devet rođenih Nuštaraca, jedan nuštarski kum i jedan majke Nuštarke sin. Na terenu predvođeni kapetanom Ivanom Butkom, a pod dirigentskom palicom Zorana Rubića, trenerske zvijezde u nastajanju.
Prvo poluvrijeme tvrdo i oprezno, bez previše rizika. Očekivano, ulog je prevelik. I jedni i drugi nadaju se pobjedi, ali ni ‘iks’ nije za baciti. Miriše na ‘nulu’, eventualno ‘tko da gol, pobjednik’. Poneka poluprilika na obje strane, tu i tamo koji ulazak u kost, no sve u granicama dozvoljenog i prihvatljivog za ovakve utakmice. Sudac gotovo nevidljiv i nenametljiv, što je uvijek dobar znak. Na odmor se odlazi s početnih 0:0, očekuju se potezi s klupe koji bi mogli otključati utakmicu.
I onda je krenulo, nešto se pomaklo. Počinje šou. Nakon samo pet minuta igre u nastavku, Nosteria ostaje bez dva igrača. Josip Sabljić dobiva crveni zbog prekršaja, Krešimir Tomić zato što je sucu pristojno dao do znanja što misli o njegovoj odluci, i situacija se za Nuštarce u nekoliko sekundi dramatično mijenja. Više nitko ne razmišlja o pobjedi, nego kako izdržati gotovo cijelo poluvrijeme s dva igrača manje i izvući bod ako je to ikako moguće. No, kako kaže ona poslovica, dvije nevolje nikad ne dolaze same. Desetak minuta poslije dvostrukog crvenog, evo još jednog. Teren mora napustiti i Ivan Šarčević. I sad ovo više nije teška, nego gotovo bezizlazna situacija za Nosteriju. Sad u mislima nije ni bod, nego kako se vratiti kući s donekle podnošljivim porazom. Dio gostujućih navijača u tom je trenutku napustio stadion i krenuo natrag za Nuštar, ni ne sluteći kako će zbog te odluke žaliti cijeli život.
Rubić početnih 3-5-2 silom prilika mijenja u 7-0. Što znači, svi u obrani i čuvaj gol kako god znaš. Kad uzmeš loptu, nabij naprijed ili se eventualno upusti u neki solo-prodor i pokušaj potrošiti koju sekundu.
Jedno vrijeme je to funkcioniralo, ali nije moglo vječno. Mladost je opsjedala gol Nuštaraca iz svih smjerova te je konačno i povela pogotkom iz jedanaesterca 20-ak minuta prije kraja. Sve je upućivalo kako je to samo prvi u nizu i kako će se sad otvoriti. I stvarno, otvorilo se, ali na drugoj strani. Dok su igrači Mladosti i njihovi navijači slavili vodeći pogodak misleći kako je posao obavljen, Nosteria je iskoristila to opuštanje, u dvije minute okrenula utakmicu i povela 2:1. Danijel Kuzmanović i Kruno Šarčević šokirali su domaćine koji se nisu uspjeli oporaviti do kraja susreta.
Adrenalinom nošene goste više ne bi probili ni Istra i Slaven Belupo zajedno, s tri igrača manje u polju fanatično su branili svoju mrežu i odbijali sve napade Mladosti. A one lopte koje su nekako i pronašle put prema golu, zubima je hvatao nadahnuti Stanko Sabljić. I onda, nakon posljednjeg sučevog zvižduka, scena kakva se ne viđa često. Domaći navijači zvižducima su ispratili svoju momčad, dok su igrače Nosterije nagradili velikim pljeskom. Više nisu toliko bili važni ni bodovi, ni prvenstvo, ni naslov prvaka, to je stvarno bilo više od nogometa.
Vijest o veličanstvenoj pobjedi munjevito se proširila Nuštrom, koji je znao dočekati pobjedničku kolonu iz Antina i svoje junake. Bila je to proslava za pamćenje. Spontano veselje s ulica nastavilo se u kafićima i potrajalo dugo, dugo u noć, a legenda kaže kako neki akteri još uvijek nisu pronašli put do kuće.
Kartonijada u drugom poluvremenu u Antinu i taktička nedisciplina u trećem u Nuštru ostavile su svoj trag. Te sezone odlična privlačka Mladost u narednom je kolu odnijela sva tri boda s Parka Prinčeva, te tako ponovno pogurala svoje imenjake prema naslovu prvaka. Nosteria se više nije uspjela vratiti u igru, pa je pobjednički pehar na kraju zasluženo završio u Antinu. Nuštarcima je, pak, za utjehu ostalo da su te sezone svladali prvaka u sve tri međusobne utakmice.
Ta 2010. godina jedna je od najuspješnijih u novijoj povijesti Nosterije. Osim što su bili doprvaci ‘Prve županijske’, Nuštarci su u zrak dignuli dvije ‘kante’ (Kup NS Vinkovci i Županijski kup), a igrali su i 1/16 finala Kupa Hrvatske. Pamte se iz te godine trijumfi nad županjskim Graničarom i Novaljom, uvjerljivih 6:0 protiv Bedema u Ivankovu, a utakmica protiv Rijeke je priča za sebe, možda i najveća u povijesti kluba. Ipak, ova pobjeda u Antinu je jedna druga dimenzija. Pobijediti lidera, budućeg prvaka, na njegovom terenu, s tri igrača manje, i to preokretom, je nešto što se stvarno rijetko viđa. Živimo u vremenima kad se olako koriste pojmovi ‘senzacija’ i ‘nikad viđeno’, ali ovo stvarno spada u tu kategoriju.
Mladost i Nosteria prije 15 su se godina borili za primat u elitnom rangu, a trenutno biju bitke u ‘Drugoj županijskoj’. Pamte ovi klubovi bolje i uspješnije dane, ali najvažnije je da se nogomet igra, da se ‘bubamara’ kotrlja. U kojem god rangu. Rezultat je važan, no sport je ipak više od toga, pogotovo amaterski. Postoje trenuci koji su trajno urezani u sjećanju i na koje se uvijek možeš vratiti, uspomene što nikada ne blijede. Nuštar i Antin uvijek će moći reći kako su bili sudionici jedne od antologijskih utakmica našeg županijskog nogometa…