✍️ Ante JUKIĆ
Neki sveci su žrtve datuma na koji ‘padaju’, ovaj današnji jedan je od njih. Većini ljudi prva asocijacija na spomen Martinja su vino i policija, potom slijedi svima nam draga domaća životinja osebujnog mirisa, pa onda kirbaji u Privlaci, Prkovcima, Bošnjacima… I tek nakon toga dolazi najvažniji lik ove priče. Svetog Martina danas se najčešće prikazuje kao pripitog veseljaka, što daje potpuno iskrivljenu sliku o njegovom životu. Jedina njegova poveznica s vinom je činjenica što je umro (8. studenog 397.) i pokopan (11. studenog 397.) u vrijeme dozrijevanja mladog vina, sve ostalo je ljudska kreativnost i potreba od svega napraviti narodno veselje.
Sveti Martin rodio se na području današnje Mađarske, u gradu Sabariji, oko 316. godine. Otac mu je bio rimski časnik kojeg je posao doveo u te krajeve, a imao je i veliku ulogu u izbora sinova zanimanja. Ipak, Martin nije do kraja ispunio očeva očekivanja. Iako je postao vojnik, jedan je događaj Martina usmjerio prema posve drukčijem životnom putu. Dok je kao časnik bio u redovnoj ophodnji, naišao je na siromaha koji ga je zamolio za pomoć. Kako nije imao novca, a bila je hladna večer, Martin je uzeo mač, odsjekao polovicu svog časničkog plašta i dao ga siromahu da se ogrne njime.
Prema predaji, sljedeće noći u snu je vidio Krista odjevenog u polovicu njegova plašta, kako govori: „Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin“.
To viđenje ostavilo je snažan dojam na njega. Ubrzo je primio sakrament krštenja, ali vojnu službu nije odmah napustio. Nakon još dvije godine odlučio je posvetiti se kršćanskom životu i napustiti vojsku. Vratio se u rodni kraj, gdje je na kršćanstvo obratio i majku, a potom je zaređen za svećenika. Učinio je to biskup Hilarije, koji će mu postati i duhovni učitelj.
Martina su najviše privlačili život u samoći i molitvi, no i u njegovu životu potvrdila se ona poznata ‘čovjek sniva, Bog određuje’, pa je 371. godine izabran za biskupa grada Toursa. Iako je pomalo neočekivano stupio na veliku dužnost, do kraja života u njemu je ostala ljubav prema redovništvu i pomaganju ljudima u potrebi. Bio je jedan od prvih velikih i široko štovanih svetaca koji nisu umrli mučeničkom smrću. Štuje ga se širom Europe, pa tako i u Hrvatskoj, gdje mnoga mjesta i naselja nose njegovo ime. Martini, Martine i Marte su svuda oko nas, svima onima koji nose ovo ime želimo sretan i blagoslovljen imendan!
A svi bismo trebali osvijestiti kako današnji slavljenik nije nikakav boem sklon alkoholu i hedonizmu, nego istinski Kristov učenik i primjer koji možemo slijediti. Svetog Martina u punom se smislu slavi i časti odricanjem i pomaganjem potrebitima, a ne nabijanjem promila i rušenjem rekorda kojima se nitko ne bi trebao ponositi.