Nekad se zbog Cibalije ostavljalo ženu, djecu, posao i putovalo gdje i kad god treba. Ljeti, zimi, radnim danom, petkom, svetkom… A danas:
„Joj, a kud baš srijedom u 15.30? Baš bih htio ići, ali posao ne da, joj, joj. A možda i kiša bude padala, joj, joj. A ni karta nije jeftina, joj…“
I to u gradu u kojem, barem tako kažu, nema posla.
Joj. (A. J.)