Odlazak više nije opcija – Predaja nikad nije bila!

PIŠE: Mladen Kevo

Na parlamentarnim izborima održanim 17. travnja 2024. glasalo je 2 milijuna 215 tisuća 876 građana ili 62,30% ukupnog broja birača. To su treći izbori s najvećom izlaznošću. Nedostižan rekord izlaznosti je onaj iz 2000. godine kad je glasalo 2 milijuna 899 tisuća 935 birača s izlaznošću od 72,65%. Ali, jučer je glasalo samo deset tisuća birača manje nego prije devet godina kada je na izbore izišlo dva milijuna 225 tisuća 976 birača ili 63%. Jučer je glasalo čak 550 tisuća građana više nego prije četiri godine na izborima 2020. godine.

U brojkama to ide ovako. HDZ i partneri 61 mandat, Rijeke pravde 42 mandata, Domovinski pokret 14 mandata, Most 11 mandata, Možemo 10 mandata, IDS 2 mandata, NP Sjever 2 mandata, Fokus Republika 1 mandat. HDZ je dobio 729.864 glasova ili 34,42%, Rijeke pravde 538.743 ili 25,41%, Domovinski pokret 202.670 glasova ili 9,56%, Možemo 193.007 glasova ili 9,19%, Most 168.966 glasova ili 8,02%, Fokus Republika 47.712 glasova ili 2,25%, IDS 32.727 glasova ili 1,54%, NP Sjever 25.829 glasova ili 1,22%.

Kada se ukupan broj dobivenih glasova podijeli s brojem osvojenih mandata, za osvajanje saborskog mandata trebalo je: HDZ-u 11.964 glasova, Rijekama pravde 12.827 glasova, NP Sjever 12.914, Domovinskom pokretu 14.476 glasova, Mostu 15.451 glasova, IDS-u 16.363, Možemo 17.546, Fokus Republika 47.712. U strankama ispod izbornog praga, koji u Hrvatskoj iznosi 5%, rasuto je 275 tisuća 358 glasova ili 12,5% svih koji su glasali. D’Hondt je još jednom bio neumoljiv!

Svaki osmi glas ne samo da je bačen u koš, nego je 2/3 tih glasova preračunato u mandate otišlo opciji koja je osvojila najviše glasova, a to je HDZ. Rijeke pravde i Možemo osvojili su 731.750 ili 1.886 glasova više od HDZ-a. I tu je ključ njihova poraza. Sve i da je točna teza Benčićke kako njihova istraživanja pokazuju da dobivaju nešto više ako idu sami – pobjednička maksima morala je biti `Manje je Više`, jer da je Možemo i dobio 10% manje glasova u koaliciji Rijeke pravde omjer tad ne bi bio 61 prema 42+10 nego 58:56.

Kada je prije nekoliko mjeseci vodstvo Možemo dva puta dalo odbijenicu SDP-u da idu zajedno, u tim okolnostima u kojima je svima bilo jasno da Grbin niti je potencijal za premijera, niti ima karizmu, to se moglo braniti s dosta argumenata; idu sami, nešto su novo, žele Benčićku politički profilirati. Ali, kad se bivši premijer s pozicije Predsjednika Republike odlučio umiješati u ono što se golim vidjelo s Pantovčaka da Hrvatska juri u ambis – tad su svi argumenti Možemo za soliranje bili otopljeni poput lanjskog snijega.

O Možemovcima, odnosno o 200 tisuća Mladih, generaciji koju su na velika vrata uveli trajno u hrvatsku političku arenu ovdje su prikladne dvije izreke: Jedna je `Mladost – Ludost`, druga je `Ne smijemo im zamjeriti jer Mladost je takva – da ne juriša na nebo ne bi se zvala Mladost`. Ali lekcija je naučena. Vrlo skupa, ali je prošle noći sigurno apsolvirana. Izoliranost, Elitističko samoljublje i pristup Svi su posebni, ali mi smo Posebniji nisu formula s kojom se može smijeniti zlo koje je odavno okupiralo, a sinoć slomilo Hrvatsku.

Ali, glavni problem ove priče nije Možemo. Niti je to Most, ni Domovinski pokret. Nakon puča u Kamanju glavni problem ove priče je SDP. Raskoljeno-devastirani SDP + Odluka Možemo da ne ide u Koaliciju Rijeke pravde + Odluka Milanovića da ne podnese ostavku i bude zvijezda kampanji, nego da u skučenim uvjetima ograničenja koja je nametnuo Ustavni sud vodi kampanju Facebook objavama = te tri stvari kumulativno su presudile. Uvjeti za pobjedu postojali su. Kandidat dostojan da bude premijer je postojao.

Broj glasova koje su osvojile Rijeke pravde i Možemo mogao je biti dovoljan. Na kraju – SVE SE RASPALO! U redu to. Ali kako je HDZ pobijedio s tolikom izlaznošću? Ovako. Ima zabilježena u povijesnoj literaturi jedna mitska scena. Negdje 1924. godine u Moskvi Lenjin umire nakon atentata, imao je snage napisati oporuku `zaustavite Staljina`. Na sjednici Politbiroa, karizmatično popularni Trocki kaže Staljinu: Nemaš šanse, Narod je uz mene. Da, ali na svim ključnim mjestima raspoređeni su moji ljudi. Dalje znamo!

Tako je bilo ovdje. Tehnička Vlada i dalje je u rukama imala sve resurse države. Helikopterskim novcem iz EU upumpane su milijarde neposredno pred izbore zaposlenima i umirovljenicima. Rejting agencije su odavno HDZ-ove. Mediji su odavno HDZ-ovi. Pravosuđe je odavno HDZ-ovo. Policija je odavno HDZ-ova. Glasačke listiće tiskala je ekipa nećaka jednog od četvorice kumova. APIS u kom su se brojali listići je odavno HDZ-ov. Umrežena Trećina oduvijek je HDZ-ova. Rezultat? SLOMLJENA HRVATSKA!

Sa svim tim uzeli su 1 ili 2 % manje nego u zadnjim izborima. Pet mandata manje. Vrlo vjerojatno dovoljno za opet dokupiti većinu. Uz par `prasića` – na izbornom sajmu novi je `tovljenik za dokup`. Da, mislim na Domovinski pokret! Da, otići će u koaliciju s HDZ-om. Da, dat će mu ključne nedostajuće mandate. Da, sve smo to s Mostom gledali dva puta: 2015. godine, pa 2016. godine. Da, sve je isto! Onda je Mostu bio uvjet ˙može ali bez Karamarka`. Sada je Domovinskom uvjet `može ali bez Pupovca`. Moći će i s Pupovcem i bez njega.

Što je prema političkom profilu Domovinski pokret? Poslovni kartel Radića umotan u političku stranku; to su bivši članovi i bivši birači HDZ-a, onaj desniji dio HDZ-a kojemu je Plenković koji vodi HDZ `uvreda`, a Koalicija Plenkovića i Pupovca `izdaja`. Jesu li iskreni u tom? Potpuno! Pa ipak će otići s HDZ-om. Razlog? Isto je kao kod Mosta. Desnica nema širinu koju ima Ljevica. Ljevica je `zadrta`. Desnica je još zadrtija. SDP je išao u Tuđmanovu Vladu nacionalnog jedinstva 1991. godine.

U Milanovićevi Vladu nacionalnog spasa neće ići nijedna desna stranka. Razmišljali su o tome. Vide da Hrvatska doslovno `ide k vragu`. Razgovarali su s Milanovićem u četiri oka i dali mu vrlo čvrsta usmena obećanja. PA IPAK NEĆE IĆI. Neće, jer je njihov strah da bi iz njihove svjetonazorske dioptrije time `bili nedovoljno Hrvati` i iz straha da ih njihovi birači zbog toga ne napuste i kazne na sljedećim izborima – a to bi im se sigurno dogodilo – ipak neće ići. Sad su samo Dani smišljanja izgovora – na temu `Zašto ne`!

Jedina realna opcija za Promjene bila je da Kompletno ujedinjen Lijevi centar u integralnoj koaliciji i s Možemo dođe do onog broja mandata koji im s osam manjinskih, te s IDS-om, Posavcem i Fokusom omogućava 76 glasova. To je prema broju glasova koje su uzele Rijeke pravde i Možemo moglo biti dovoljno, ali kako su išli odvojeni kao i uvijek D’Hondt je bio neumoljiv u korist one liste koja je pojedinačno dobila najviše glasova. I tu je početak i kraj ove priče – uz sve ove zakulisne marifetluke HDZ-a.

Iako stvari izgledaju `tamno crne`, one međutim nisu takve. Da predugo traje – predugo traje. Da je jedna ogromna prilika propuštena – propuštena je. Da se ovo sinoć ne može podvesti pod nikakve definicije `slabog rezultata` ne može. Nego da je jedini prikladan izraz za ovaj izborni rezultat KATASTROFA – sasvim je točno. Pa, ipak dogodilo se nešto što u sjeni raspodjele mandata prolazi ispod radara, a ključno je za daljnje političke procese i nastavak mitske i epske bitke između Autokracije i Demokracije u Hrvatskoj.

Prije objave Milanovića i pojave Rijeka pravde realne su procjene bile: ako je 2020. izlaznost bila 48% sad će još pasti na oko 45%. Izlaznost je, međutim, bila iznad 62%. Nakon što je u zadnjih devet godina iz Hrvatske upravo zbog ovog stanja prema Zapadu iscurilo više od 400 tisuća građana, a njima je svima jučer u njhovim prebivalištima u EU bio radni dan i oni nisu glasali – s 400 tisuća ljudi manje u zemlji da ih na birališta iziđe jednak broj kao 2015. godine, dakle više od 2 milijuna i 200 tisuća, bila je znanstvena fantastika.

Jučer je ona bila stvarnost u Hrvatskoj. Samo Možemo trajno je u politiku uvelo 200 tisuća mladih kojima je prije osam godina jedina životna preokupacija bila `dostavom naručit pizzu za surfanje iza ponoći`. Most i Domovinski pokret zajedno još sto tisuća mladih `regrutirali` su za svoje potrebe. Kada se od ukupnog broja birača oduzmu koji su glasali za HDZ dobiva se trenutak hrvatske istine: 730 tisuća građana odobrava ovo i želi nastavak. Milijun i 486 tisuća traži promjene. Velika pobjeda ili Pirova pobjeda! Nastavak ide.

P.S. Izgubio sam okladu i na žalost gotovo milijun i pol ljudi ja Damira vodim na večeru. Ali ovo nije Rizk Casino. Ovo je Hrvatska. Igra traje sve dok ju ne dobijemo. Odlazak više nije opcija. Predaja nikad nije bila opcija.