PIŠE: Ante JUKIĆ
Današnji svetac jedan je od onih koji su svojevrsne žrtve datuma na koji ‘padaju’. Većini ljudi prva asocijacija na spomen Martinja su vino i policija, potom slijedi svima nam draga domaća životinja, pa eventualno kirvaj u Privlaci, i tek nakon toga dolazi najvažniji lik ove priče. Svetog Martina danas se najčešće prikazuje kao pripitog veseljaka, što daje potpuno iskrivljenu sliku o životu ovog velikog sveca. Jedina njegova poveznica s vinom je činjenica što je umro (8. studenog 397.) i pokopan (11. studenog 397.) u vrijeme dozrijevanja mladog vina, sve ostalo je ljudska kreativnost i potreba od svega napraviti narodno veselje.
Sveti Martin rođen je na području današnje Mađarske, u Sabariji (današnji Szombately), oko 316. godine. Otac mu je bio rimski časnik kojeg je posao doveo u te krajeve, a on je imao i veliku ulogu u izbora sinova zanimanja. Ipak, Martin nije do kraja ispunio očeva očekivanja. Iako je postao vojnik, jedan je događaj Martinu odredio ići drugim putem. Dok je kao časnik bio u redovnoj ophodnji, naišao je na siromaha koji ga je zamolio za pomoć. Kako nije imao novca, a bila je hladna večer, Martin je uzeo mač, odsjekao polovicu svog časničkog plašta i dao ga siromahu da se ogrne njime.
Prema predaji, sljedeće noći u snu je vidio Krista odjevenog u polovicu njegovog plašta, kako govori: „Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin“.
Ovo viđenje ostavilo je snažan dojam na Martina, pa je ubrzo napustio vojnu službu, vratio se u rodni kraj i primio sakrament krštenja. Na kršćanstvo je obratio i svoju majku, a potom je zaređen za svećenika. Učinio je to biskup Hilarije, koji će također na neki način odrediti njegov put.
Martina su najviše privlačili život u samoći i molitvi, no i u njegovu životu potvrdila se ona: „Čovjek sniva, Bog određuje“.
Nakon smrti biskupa Hilarija 371. godine, upravo je Martin odabran kao njegov nasljednik. Iako je pomalo neočekivano stupio na veliku dužnost, do kraja života u njemu je ostala ljubav prema redovništvu i pomaganju ljudima u potrebi. Martin je prvi svetac koji je dobio svoje mjesto u kalendaru, a da nije bio mučenik. Štuje ga se širom Europe, pa tako i u Hrvatskoj, gdje mnoga mjesta naselja nose njegove ime. Martini, Martine i Marte su svuda oko nas, svima onima koji nose ovo ime želimo sretan i blagoslovljen imendan!
A svi mi trebali bismo si osvijestiti kako sveti Martin nije nikakav boem sklon alkoholu i hedonizmu, nego istinski Kristov učenik i primjer koji možemo slijediti. Svetog Martina u punom se smislu slavi časti odricanjem i pomaganjem potrebitima, a ne nabijanjem promila i rušenjem rekorda kojima se nitko ne bi trebao ponositi…