PIŠE: Ante JUKIĆ
Može se primijetiti kako su mnogi katolici razočarani svojim životom, ponekad čak i ogorčeni. Osjećaju se naivnima i prevarenima. Kao da im je netko nešto lijepo obećao, a to svoje obećanje nije ispunio. Takvi potišteni katolici svoje će razočaranje nerijetko i naglas objaviti: „Bože, čime sam ovo zaslužio? Cijeli život trudim se biti čestit i pošten, a zauzvrat dobivam samo tugu i probleme“. Još ako se svakodnevno susreću s nevjernicima kojima u ovom životu cvjetaju ruže, ogorčenje takvih katolika bit će još veće.
E sad, postavlja se pitanje – tko je katolicima uopće nešto obećao u ovom životu, zbog čega se oni uopće mogu osjećati prevarenima? Krist? Tko god je barem donekle upoznat s Njegovim naukom i porukama zapisanima u Svetom Pismu, zna da je Isus malo toga obećao. A i ono što je, zasigurno nije glazba koju vjerničke uši žele čuti. Nije Krist obećao nikakvu nagradu i lagodan život, nije obećao ni zdravlje, ni dobar posao, ni bilo koju drugu stvar koju bi vjernici uglavnom poželjeli. Jedino što je Krist obećao je vječni život onima koji onima koji Ga slijede i ustraju na tom putu. I to je manje-više to.
Nejasno je stoga zašto neki katolici očekuju nešto što im nikad nije obećano. Ovozemaljski život uopće ne mora biti lagan; štoviše, upravo je Krist govorio o patnjama koje vjernik mora biti spreman podnijeti kako bi zavrijedio nagradu u vječnosti. Sjetimo se govora na gori, govora o žalosnima, krotkima i progonjenima. Sjetimo se govora o uskom putu koji vodi u vječnost. O križevima koji se moraju nositi.
Nisu to baš lijepe stvari, nije to nešto bi čovjek poželio. Čovjek uvijek više voli čuti ljepša obećanja, voli nešto slatko dobiti i u ovom životu. Ima, doduše, i takvih obećanja u Svetom Pismu, ali ona nisu izašla iz Kristovih, nego iz usta onoga koji puno obećava, malo daje i sve uzima. A njega i njegovih obećanja čovjek bi se trebao kloniti.
Vjernici bi uvijek trebali imati na umu kako Bog ne ispunjava sve njihove želje, ali ispunjava sva svoja obećanja. Kojih je, kao što vidimo, vrlo malo, i koja se uglavnom ne tiču ovozemaljskog života. Ova Kristova nerazmetljivost obećanjima može biti putokaz i svima onima koji je njima olako razbacuju. Obećanja se, zaista, uvijek treba držati, i baš zato je važno što manje ih davati.