PIŠE: Ante JUKIĆ
Stigla nam je Svijećnica, što znači kako je vrijeme raskititi borove. Svi smo to, naravno već učinili, no ne bismo pogriješili da i nismo. Naime, tek od 1970. godine i uvođenja novog kalendara kraj božićnog vremena označava Krštenje Gospodinovo, u prijašnjoj tradiciji to je bio današnji blagdan. U narodu Svijećnica, zbog običaja posvećenja svijeća na taj dan, teološki Prikazanje Gospodinovo.
Svijećnica se slavi 40 dana nakon Božića, a ove se godine se ‘poklopilo’ da je to nedjelja. Njezina je simbolika povezana sa židovskom tradicijom. A Isus je, na zaboravimo, rođen kao Židov. Muška su se djeca u tom vremenu sedam dana nakon rođenja smatrala nečistom te su potom osmog dana bila obrezana. Bio je to znak saveza između Boga i Abrahama.
Sve do 40. dana po porodu žena se oporavljala kod kuće, a onda bi se zajedno sa suprugom i djetetom zaputila u Hram u Jeruzalem na obred čišćenja. Uz to, prinijela bi se i žrtva za grijehe te posvetilo novorođeno dijete. Ovaj običaj iz Starog, potpuni je smisao dobio u Novom zavjetu, kad upravo Krist postaje onaj koji otkupljuje grijehe. Više nije potrebno prinositi žrtvu, Krist je ta žrtva koja je prinesena kako bi se čovjek oslobodio okova grijeha.
Uz Isusa, glavni lik evanđeoskog izvještaja o ovom događaju je starac Šimun. Njemu je, prema predaji, Duh Sveti objavio kako neće umrijeti, dok ne vidi Spasitelja. Kad je u Hramu primio Isusa u naručje, Šimun shvati da je on taj kojeg je cijeli život čekao. U Lukinom evanđelju stoje zapisane poznate Šimunove riječi:
„Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.“
Šimun je također navijestio Mariji kako će njezin sin mnogima u Izraelu biti na spas, ali i na propast. Mnogi će ga osporavati i odbaciti, u konačnosti i ubiti. Reče Šimun Mariji i kako će mač boli probosti njezinu dušu.
Veliki su, zaista, značaj i simbolika ovog blagdana. Možemo reći kako je to dan kad Isus prestaje biti tek novorođeno dijete, sin Marije i Josipa, te je svijetu javno objavljen kao Spasitelj. Šimun je zaslužio tu milost i držao Boga u svom naručju, dok današnjim kršćanima ostaju vjera, nada i ufanje kako će susret s Kristom doživjeti o njegovu drugom dolasku.