✍️ Ante JUKIĆ
Aaaaa, obožavam proljeće!
Kad sunce obasja ulice, priroda se budi, a miris šarenog cvijeća u zraku se osjeća. Sve je tako puno života. Vrt zasađen i uređen, voćke pune cvijeta, već zamišljam ukusne plodove. Pa onda ta trava koja buja…
Doduše, možda ipak malo previše, treba je kositi svaki drugi dan. A kosilica uvijek nešto šteka. Ulje, gorivo, sajla, stalno neki problem. Pa je stalno vozikaj majstoru. Gorivo, naravno, skuplje nego ikad. Živciraju me i trava i kosllica…
I taj krumpir čim malo krene, odmah trava raste između redova. Da samo treba čitati, pa ‘ajde, ali stalno moraš okopavati, biti onako sagnut i pogrbljen. Nikako mi ne paše taj položaj. Još kad dođu zlatice, to je onda baš cirkus. Živcira me i taj krumpir i bašča općenito…
Naravno, čim nešto malo krene, udari mraz i potaraca sve, od trešanja i šljiva ostane samo uspomena. A komarci i smrdljivi martini samo što nisu…
Još sad kad krenu patetični i sladunjavi komentari o dolasku proljeća, suncu, buđenju prirode i života. Pa onda fotografije cvijeća i te gluposti. Kakav zamor…
Ma, koga ja lažem i zavaravam?
Mrzim proljeće!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.