PIŠE: Ante JUKIĆ
Vikend iza nas standardno je ponudio mnogo uzbuđenja na niželigaškim zelenim travnjacima. U iščekivanju narednog kola, malo smo porazgovarali s trenerima, igračima i klupskim dužnosnicima, koji su nam prenijeli svoje dojmove o utakmicama. Pošto ih je stvarno bilo puno, nećemo ih navoditi poimence, nego ćemo sažeti sva njihova razmišljanja i komentare. Uostalom, imali su dosta sličan pogled i zaključke, nema tu neke prevelike razlike.
Iz tabora poraženih, uglavnom smo mogli čuti čestitke pobjedniku i nedvosmisleno priznanje kako je slavila bolja momčad. Nije bilo kukanja zbog izostanka igrača i loših terena, jer sve je to, kažu, sastavni dio amaterskog nogometa. Ni sreća se nije gurala u prvi plan, kliještima ju niste mogli iščupati iz usta sugovornika. Kad bi mi baš inzistirali, stidljivo i skrušeno su priznali da možda u ponekoj situaciji nisu imali sreće, uz napomenu kako je sve to dio igre i kako je sreća i njima nebrojeno puta pomogla.
Suci? O tome poraženi skoro pa uopće nisu ni govorili. Našla se tek pokoja riječ o njima i to uglavnom pohvale za dobro suđenje, dok su eventualne greške pripisane čovjekovoj nesavršenosti, ne daj Bože nekakvoj namjeri. Kažu treneri, kad već mi vučemo toliko krivih poteza, kad igrači nižu grešku za greškom, bilo bi licemjerno prozivati suce zbog toga. Sve u svemu, nikakve gorčine, bijesa i traženja uzroka poraza u nekim višim silama, već potpuno normalan i trezven pogled na amaterski nogomet. Naravno, uz dozu tuge koju poraženi uvijek mora osjećati. Smisao nogometa se i dalje nije dovodio u pitanje, vrijeme odvojeno za treninge i utakmice nije bilo uzalud bačeno, samo da bi se netko rugao s njima.
Ni kod pobjednika nije bilo drugačije. Kod njih je, naravno, prevladavala sreća, ali bez nekakve euforije i trijumfalizma. Štoviše, mnogi od njih priznali su kako je protivnik bio bolji i kako je zaslužio pobjedu, ali je sreća ovog puta bila na njihovoj strani. Jasno su ukazali na sve sudačke odluke koje su išle njima u prilog, dok one na njihovu štetu, ako ih je uopće i bilo, nisu ni spominjali.
Tako je to, eto, bilo proteklog vikenda u amaterskom nogometu. I ne samo proteklog, tako je uvijek. Sport u svom izvornom obliku, baš onakav kakav treba biti. Igra se iz ljubavi, viteški se nadmeće, nakon utakmice se stisne ruka protivnicima i svim akterima. Prije svega se gleda sebe i svoje greške, nikome ni u primisli nije kukati, tražiti opravdanja i prozivati krivce…