PIŠE: Ante JUKIĆ
Završetak Vinkovačkih i početak kalendarske jeseni već tradicionalno je vrijeme kad se u ‘Prvoj županijskoj’ rade prve analize. Entuzijazam s početka priprema polako jenjava, a s dolaskom kiša na površinu izlaze i one standardne čari amaterskog nogometa. Ozljede i kartoni sve više nagrizaju kadar, tereni postaju teži za igru, tako da već polako možemo čuti i vapaje za zimskom stankom, kada ‘ćemo sjesti i vidjeti što i kako dalje’. Jer, naravno, ‘ovako više ne može’. Iako je iza nas tek petina prvenstva, neki se zaključci ipak mogu izvući. Naravno, uz konstataciju kako su još 72 boda i jedan prijelazni rok u igri, pa se sve još stigne popraviti.
Nakon šestog kola na čelu ljestvice su dva Slavonca, a zbog bolje gol-razlike na prvom mjestu su Gradištanci. Iznenađenje? Nikako. Veprovi su dokazana marka ovog ranga. Već godinama imaju zanimljivu momčad sposobnu zapapriti svakome, uvijek je samo pitanje kako će se kockice poklopiti i kad će kliknuti. Ove sezone nije im trebalo vremena za uhodavanje, od prvog kola krenuli su snažno. Naravno, nije na odmet ni kad vam je trener tu već ‘cijelu vječnost’, pogotovo ako je kvalitetan. A Mirko Godanj to svakako je, čovjek ima županijski nogomet u svakom prstu, ne samo malom.
Ni drugo mjesto drugog Slavonca nije neko veliko iznenađenje. Komletinčani imaju dobru momčad, a i sami su si uoči sezone postavili visoke ciljeve. Uostalom, radi se o klubu koji je donedavno igrao u višem rangu i kojem borba za prvo mjesto nije strana. Zasad su im strani tek porazi, jer u toj rubrici još uvijek stoji ‘nula’, baš kao i imenjaku iz Gradišta. Dva Slavonca ujedno su i jedine neporažene momčadi u dosadašnjem dijelu sezone.
Vodeće dvojac ima dva boda više (14-12) od trećeplasiranog Bršadina, a isto toliko dijeli Bršadince i devetoplasirane Negoslavce, što je najbolji dokaz izjednačenosti lige. U toj povećoj skupini nalaze se Croatia i Frankopan, po većini sudionika ove lige i dva najveća kandidata za titulu. Niti jedna od ove dvije momčadi nije u sezonu startala silovito, ali tu su, pri vrhu. U Bogdanovcima su imali i dosta problema s ozljedama najboljih igrača, tako da se njihove najbolje prezentacije tek očekuju.
Devetoplasirani Negoslavci jedna su od čak pet momčadi s osvojenih deset bodova i posljednji s dvoznamenkastim učinkom. Iza njih smjestio se trojac koji bodovno možda ne stoji toliko dobro, ali svakako može pronaći razloga za zadovoljstvo. Sinđelić se konsolidirao nakon nešto slabijeg ulaska u sezonu i to već sad sliči na onu momčad koju godinama gledamo u županijskoj eliti. Ilački Sremac teško pobjeđuje, ali isto tako teško i gubi. Novak u ligi ima po jednu pobjedu i poraz, te čak četiri remija, što će reći da su bili kompetitivni u svakoj utakmici, i da im nije pretjerano važno igraju li kod kuće ili na strani.
Njihova braća po boji iz Cvelferije nešto su slabijeg učinka, ali treba napomenuti kako su Vrbanjci imali izrazito težak raspored, tako da ovih pet bodova i nije toliko malo. A vrlo lako ih je mogao biti poneki više, jer nekoliko je utakmica bilo na klackalici koja je na kraju prevagnula na drugu stranu. U Vrbanji se hrabre tezom da dobra igra dugoročno mora polučiti rezultat, a oni igraju dobro.
Prije početka sezone prognoziralo se kako bi ova sezona trebala ponuditi i veliku borbu za ostanak, budući da su svi prvaci ‘Drugih županijskih’ ozbiljno shvatili izazov. To se, barem zasad, pokazalo točnim. Sremac i Vrbanja svakako zaslužuju prolaznu ocjenu, a što tek onda reći za privlačku Mladost, koja igra i lijepo i učinkovito. Vratila se ‘Prva županijska’ u Privlaku na velika vrata, na radost svih ljubitelja niželigaškog nogometa, ne samo Privlačana.
Naravno, ne postoji liga u kojoj su svi zadovoljni, mora biti i netko s učinkom ispod očekivanja. Pogledamo li samo dno ljestvice, pronaći ćemo klubove koji tamo nekako ne pristaju. Babogredci su se spustili iz višeg ranga i zasigurno nisu očekivali kako će nakon šest odigranih kola imati samo osvojeni bod, a isto se može reći i za Mladost. Prije desetak mjeseci Cerićanci su bili nadomak vrha, s ugodnom zimskom stankom pred vratima, dok sad samo gledaju kako se što prije pobjeći s posljednje pozicije i dočepati se mirnijih voda. Neće im biti lako, jer ove sezone nema klubova protiv kojih se lako može do bodova, kao što je to bilo slučaj lani.
Ni susjedi iz Starih Jankovaca ne blistaju, i njih je čudno vidjeti pri samom dnu. Morat će se i na Gatini malo pokrenuti, jer stvari bi vrlo lako mogle izmaknuti kontroli. Mitnica je s četiri osvojena boda također debelo ispod svojih standarda, no dojam je kako se kod Vukovaraca radi o malom pražnjenju nakon nekoliko sezona s izraženim ambicijama i kako će oni ipak s vremenom isplivati iz ove situacije.
Tko će, pak, isplivati kao najbolji strijelac ove sezone, zaista je teško prognozirati. Lani je Stjepan Kovačić privatizirao natjecanje i pomeo konkurenciju, a sad imamo pravu borbu. Stipe Jančić je krenuo uraganski, postigao je čak pet pogodaka u prvom kolu, ali onda je stao. Na ljestvici najboljih strijelaca ispred njega nalazi se kvartet koji u prosjeku zabija barem pogodak po utakmici.
Kolonu predvodi Mario Perkunić (Mladost Privlaka) s osam golova, po sedam su zabili Matej Jurakić (Frankopan) i Vitomir Vuletić (Bršadin), dok je šest puta poentirao Vukan Rakić iz borovske Sloge. U ovom društvu treba tražiti ‘Zlatnu kopačku’, a svakako treba računati i na Kovačića, koji se vratio nakon ozljede.
Uglavnom, zanimljiva će biti utrka za laskavu titulu najboljeg strijelca, jednako kao i ona glavna. Gradištanski i komletinački Slavonac predvode kolonu na prvom prolaznom vremenu, no ima se još voziti do kraja. Još su 24 kruga ispred nas.
