✍️ Ante JUKIĆ
Razumijem ljude koji ne vole Tita i njegovu ostavštinu. Njih on nije prevario, nije im prodavao maglu, pa nema velike ogorčenosti i bijesa. Jednostavno, onaj kojeg ne voliš, ne može te ni razočarati.
Puno su mi intrigantniji ovi koji ljubičicu bijelu i dan-danas slave, koji nariču za njim i razbacuju se njegovim parolama. Jer upravo bi oni trebali biti najviše ljuti na njega. Nema većeg razočaranja u životu, nego kad te prevari idol, onaj kome si se klanjao. To baš boli. Kao kad školarka do ušiju zaljubljena u nekog planetarno popularnog pjevača ili sportaša shvati da dotični i nije tako dobar, pa onda u naletima bijesa počne kidati njegove postere. Tako bi se nekako trebali danas ponašati titoljupci, ali njih još drži ona početna zaslijepljenost. Baš fenomen.
Čak i razumijem što im ne smetaju zločini koji se više ne mogu skrivati. Svakakvih nas ima, nekome očito nisu problem tisuće ubijenih civila. Bez suđenja, samo zato što su bili na krivoj strani. Međutim, nikako mi ne idu u glavu kako nisu bijesni zbog priče koju su progutali. Kako ono ide…
„svi smo jednaki, nikome previše, nikome premalo, sve je zajedničko, bratstvo i jedinstvo, dolje kapitalizam, živio socijalizam…“
Tako je nekako zborio omiljeni im vođa, vodeći život najvećeg kapitalista i hedonista. Automobili, vile, ljubavnice, luksuzne zabave… Sve je to njihov idol uživao, dok im je pričao bajke. I sad, umjesto da upravo oni budu ti koji će ga najviše prozivati, oni ga još uvijek slijepo obožavaju.
Halo, ljudi? Mogu čak shvatiti u ono vrijeme, nije se tad baš moglo sve znati. Skrivalo se, zataškavalo. Ali, danas? Skoro pola stoljeća nakon što nas je napustio, kad je sve jasno? Netko i dalje vrti priče o socijalizmu i jednakosti? Pa čovjek se upravo vama narugao. Ne svojim oponentima, s njima se obračunavao. Vas je baš ono namagarčio.
Kaže jedna izreka, koja mi uvijek pada na pamet kad u 2026. godini vidim opčinjenost tim velikim socijalistom i borcem za jednakost…
Ako si dijete, a nisi titoljubac, nemaš srca. Ako si već zreo čovjek, a i dalje si titoljubac, onda nemaš mozga.
I da, još nešto. Često se danas govori o ovcama, i za primijetiti je kako druge takvima nazivaju uglavnom oni koji se klanjaju ljubičici bijeloj. Može li apsurdnije?
Dragi moji titoljupci, znam da nije lako. Čovjek teško priznaje svoje poraze, a najteže priznaje da je bio prevaren, nasamaren i izigran. Sve mi je to jasno, u potpunosti vas razumijem. Ali sad bi već stvarno bilo vrijeme.
Čuj ovo, Tito socijalist…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.