PIŠE: Mladen KEVO
Premda se za sutrašnji ispraćaj Pape Franje zadnje najave visokih gostiju još čekiraju, već je pouzdano kako će tom globalnom događaju nazočiti više od 170 visokih državnih delegacija, više od 50 šefova država i vlada, više od deset kraljeva i prinčeva. Prema zastupljenosti najviših državnih izaslanstava bit će to ukop u rangu ispraćaja britanske kraljice Elizabete II. na kojem je bilo oko 2.000 visokih uzvanika, uključujući oko 500 predsjednika, premijera i članova evropskih kraljevskih obitelji.
Sjećam se dobro kad nam je pokojni profesor dr. Duško Bilandžić na Fakultetu političkih znanosti u seminaru o političkim strankama rekao: `Znate li koja je najveća i najuspješnija politička stranka u povijesti? Vatikan, odnosno Katolička crkva. Rijetke su političke organizacije koje potraju duže od sto godina. Katolička crkva traje dvije tisuće godina, broj članova joj neprestano raste, hijerarhija i organizacijska struktura koju ima je bez presedana`. Naravno da Crkva nije stranka, ali smo shvatili što je htio reći!
Zbog toga je izbor novog Pape uvijek globalni događaj; svi o njemu imaju svoje mišljenje, svatko se nastoji uživjeti u poziciju jednog od 135 Kardinala koji će u Sikstinskoj kapeli birati novog Papu te proniknuti tko bi to mogao biti. Kladionice skidaju iz ponuda koeficijente s izgledima polufinalista za osvajanje Lige prvaka te određuju koeficijente na glavne kandidate za novog Prvog biskupa. Bilo bi neprikladno i promašeno da se i moja kolumna bavi ičim drugim, osim pitanjem `Quo vadis, Vatikane`?!
Velika većina od 266 papa izabranih tijekom povijesti bili su Europljani. Papa Franjo bio je prvi neeuropski papa u 1.300 godina. Skupina kardinala koji čine konklavu koja bira sljedećeg papu je “doista najmoćnije svjetsko biračko tijelo” u odnosu na svoju veličinu, piše Financial Times. Konklavi koja je izabrala papu Franju 2013. trebalo je oko 24 sata i pet krugova glasanja, ali proces može biti i dulji. Konklava u 13. stoljeću trajala je oko tri godine, a konklava u 18. stoljeću četiri mjeseca.
U 12 godina svog pontifikata papa Franjo imenovao je oko 110 kardinala, raširivši mrežu liberalnijih kardinala širom svijeta. Neki vatikanski promatrači sugerirali su da je konklavu izgradio u korist nasljednika koji će vjerojatno prihvatiti njegovo stajalište i nastaviti djelovanje Crkve pravcem kojeg je on odredio. Zbog navedenih imenovanja je „teško da se će se pojaviti papa koji je anti-Franjo“, rekao je Iacopo Scaramuzzi, vatikanski novinar La Repubblice i autor knjige Tango Vaticano.
`U svojim javnim istupima Papa Franjo zagovarao je siromašne i marginalizirane, kritizirao utjecaj globalnog kapitalizma na živote ljudi, zahtijevao djelovanje u vezi s klimatskom krizom, pozivao na milosrđe prema grešnicima i pozivao na suosjećanje prema migrantima i izbjeglicama. U samom Vatikanu Franjo je trasirao sasvim drugačiji put. Dok su prethodni pape preferirali crvene kožne papuče i ogrtače s hermelinom, on je preferirao čvrste cipele i običnu bijelu mantiju…`, kraj citata.
Večernji List piše: `Smrt pape Franje u Hrvatskoj je među vjernicima i svećenstvom izazvala veliku tugu. U izjavama nekih crkvenih dužnosnika osjetila se suzdržanost pomiješana s gorčinom. Možda je taj osjećaj najjasnije izrazio kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru: “Papa Franjo iza sebe ostavlja brojne uspomene, ali i mnoga razočaranja”. Mnogi obični vjernici to su razočaranje iskazali na društvenim mrežama bez mnogo suzdržavanja, opširnije i grublje, čak i vulgarno`.
Ja pišem: Treba li Crkva zastupati naciju ili brinuti o nemoćnima i siromašnima? To je bila točka spora i razdora između Vatikana na čelu s Papom Franjom i domaćeg Klera predvođenog Kaptolskom kurijom. Kršćanstvo je nastalo kao Religija siromaha; apostoli su u kožnim natikačama krajnjim naporom prešli sirijsku pustinju da bi dopješačili do Grčke i do zidina samog Rima, gdje će staviti `točku na i` silnog Rimskog carstva te s Apostolom Petrom kao prvim Papom ispisati Priču kojoj nema ravne u povijesti.
U svim izvornim biblijskim spisima, osim o Izraelu kao `izabranom Božjem Narodu`, nema niti jednog jedinog slova o Kršćanima kao Križarima Države i Nacije, već je sve prožeto univerzalnom Božjom ljubavlju za sve ljude i narode, koje god boje kože ili etničke različitosti oni bili. S druge obale Jadrana, s ove naše hrvatske obale, neki misle drukčije, ne samo danas nego to traje stoljećima. Crkvu vide kao Odvjetnicu Hrvata, njenu glavnu ne samo Duhovnu nego i Političku pravovjernu zastupnicu. Neće moći!
Je li Crkva spremna na prvog Papu crnca jedna je od dvojbi? Kardinal Peter Turkson svećenik iz Gane postaje kardinalom 2003. godine. Pomogao je spriječiti nasilje u svojoj zemlji 2008. nakon osporenih predsjedničkih izbora, zauzimao visoke položaje u Rimskoj kuriji. Petnaest godina kasnije, nakon smrti pape Franje, njegovo ime kola Vatikanom uz imena drugih potencijalnih afričkih kandidata. Na Crnom Kontinentu katoličanstvo nastavlja cvjetati, a stanovništvo rasti dok Europa postaje sve sekularnija.
Postoje, međutim, i vrlo oštri oponenti nasljeđa pape Franje. Od trenutka kad je izabran, Franjo je razbjesnio konzervativce i tradicionaliste novim stilom papinstva, porukom suosjećanja i tolerancije te izazivanjem stoljetnih privilegija koje je uživao vrh Crkve, prenosi Guardian. Gerhard Müller, katolički je konzervativac koji se protivio pristupu pape Franje prema kojem milosrđe mora biti važnije od dogme. Alternativa je, kaže, `Crkva koja riskira rascjep na dva dijela ako se ne izabere pravovjerni papa…
Nijedan katolik nije dužan slušati doktrinu koja je pogrešna. Katolicizam nije slijepo slušanje pape bez poštivanja svetih spisa, tradicije i doktrine Crkve`. Za Franjin dogovor s Kinom o zajedničkom imenovanju biskupa rekao je: `Ne možete sklapati dogovore s vragom.` Gerhard Ludwig Müller, kojeg je upravo Franjo imenovao, sukobljavao se s pokojnim papom oko brojnih pitanja, uključujući ukidanje dekreta kojim se dopušta blagoslov homoseksualaca kao “krivovjerje”.
I tu dolazimo do jedne od ključnih točaka prijepora između ortodoksnih vjernika koji su u ukupnoj populaciji kršćanstva manjina i one većine kojoj i sam pripadam, kao kršten, pričešćen i krizman kao i moja djeca, u Crkvu odem jednom godišnje na Polnoćku ali prema njoj kao vrlo važnoj sastavnici moje Evropske i Zapadne civilizacije osjećam duboko poštovanje. Nedavno je na Borincima održan blagoslov konja. Pitam sasvim izravno; jesu li `prava konja na blagoslov – iznad prava homoseksualaca na isto`?!
Imala je i Crkva svojih posrtanja. Papa Grgur XI. posljednji u nizu avignonskih papa 1378. godine vratio je sjedište papinstva iz Avignona u Rim. Pape su imali sjedište u Avignonu tijekom punim 67 godina. Sedmoricu papa smatra se avignonskim papama, a svi su oni bili Francuzi. Prvi od njih bio je Klement V. – imena Raymond Bertrand de Got. On je preselio sjedište papinske kurije iz Rima u Avignon 1309. godine, za vrijeme vladanja moćnog francuskog kralja Filipa IV. Lijepog. Najdublje posrtanje bilo je ovo.
`Godina je 1492., Kolumbo traži novi svijet, a u Vatikanu na Petrovu stolicu sjeda kardinal Rodrigo de Borgia – kralj renesansnih intriga i razvrata, beskrupulozni spletkar i čovjek kojeg povijest pamti kao jednog od najkontroverznijih poglavara Katoličke Crkve. Izbor kardinala Borgie, koji je postao papa Aleksandar VI., održavao se u Rimu na konklavi u kojoj su sudjelovala 23 kardinala od kojih su četiri bila odsutna. Ucjenama, iznudama i trgovinom uspjelo mu je da upravo njega izaberu.
Papa Aleksandar VI.,kao i cijela zloglasna obitelj Borgia, bili su oličenje političkih makinacija renesansnog doba i degeneracije seksualnog morala. Najzloglasniji Papa u povijesti imao je devetero izvanbračne djece, orgijao s prostitutkama i trovao neprijatelje… Rodrigo de Borgia rođen je u aristokratskoj aragonskoj obitelji. Nakon smrti oca usvojio ga je ujak Alonso de Borgia, kasniji papa Kalist III. i preselio u Italiju. Kad mu je ujak postao papa, Rodriga je sa samo 24 godine postavio za kardinala.` piše Iva Rebac Net.hr.
Za kraj. Deseci tisuća vjernika došli su iskazati poštovanje, ali su neki izazvali bijes objavljivanjem selfija na kojima se u pozadini vidi tijelo pape Franje u drvenom lijesu. Na Instagramu se pojavila objava žene koja se smiješi pred kamerom dok nekoliko metara iza nje preminuli papa drži krunicu u rukama. Svijet privatnost ne priznaje. Sve mora na Instagram, čak i selfie s mrtvim papom na odru. Strašno i Bizarno! Takav je Svijet u kojem će Kardinali u Sikstinskoj kapeli birati 267. Papu? Zato je vrlo važno tko će biti.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.