Kriza u Perzijskom zaljevu ponovno je uzdrmala svjetsko tržište nafte. Nakon što je Iran zaprijetio blokadom Hormuškog tjesnaca – jedne od najvažnijih svjetskih ruta za transport nafte – cijene goriva počele su naglo rasti. U pojedinim dijelovima Europe benzinska i dizelska goriva poskupjela su i do 20 posto, što je izazvalo nezadovoljstvo vozača i politički pritisak na vlade.
Kako bi ublažila udar na građane, Vlada Republike Hrvatske ponovno je posegnula za mjerom ograničavanja maloprodajnih cijena goriva. Na prvi pogled riječ je o potezu koji štiti potrošače, no u praksi je otvorio ozbiljan problem za dio tržišta, prije svega za male i srednje distributere goriva.
Kako funkcionira ograničenje cijena
Država je ograničila maksimalnu cijenu po kojoj se gorivo smije prodavati na benzinskim postajama, ali nije ograničila veleprodajnu cijenu po kojoj distributeri kupuju gorivo od dobavljača.
U praksi to znači sljedeće:
-
distributeri kupuju gorivo po tržišnoj, često sve višoj veleprodajnoj cijeni;
-
država određuje maksimalnu cijenu po kojoj ga smiju prodati krajnjim kupcima;
-
razlika između te dvije cijene – odnosno marža distributera – značajno se smanjuje, a u nekim slučajevima postaje negativna.
Drugim riječima, pojedini distributeri gorivo prodaju ispod nabavne cijene, što znači da svaka prodana litra generira gubitak. Takva situacija dugoročno je teško održiva jer poslovanje s negativnom maržom nije uobičajena niti zakonski dozvoljena (!) poslovna praksa.
Tko najviše osjeća posljedice
Najveći teret ove politike pada isključivo na distributere, među koje spada i INA sa svojim prodajnim lancem koja je u tom segmentu također na gubitku kao i svi ostali. Međutim, INA-in profit u veleprodaji daleko nadmašuje gubitke u maloprodaji tako da INA zapravo jedina ne snosi teret Vladinih mjera.
Problem opskrbe gorivom
Uz problem marži pojavio se i dodatni izazov – ograničena isporuka goriva.
Prema navodima distributera, kompanija INA ograničila je količine goriva koje pojedine postaje mogu preuzeti. Zbog toga su neke benzinske postaje u određenim trenucima ostajale bez pojedinih derivata.
Situaciju dodatno komplicira logistika; u Hrvatskoj, naime, postoji pet terminala za preuzimanje goriva, no trenutačno je za sve distributere operativan samo terminal u Rijeci.
To posebno pogađa distributere iz Slavonije jer:
-
gorivo moraju preuzimati na znatno većoj udaljenosti;
-
troškovi prijevoza značajno rastu;
-
logistika postaje sporija i skuplja.
Novi rast veleprodajnih cijena
Prema najavama s tržišta, veleprodajne cijene goriva mogle bi dodatno porasti, procjene govore o oko osam centi po litri za pojedine derivate.
Ako maloprodajna cijena ostane ograničena, a nabavna dodatno poraste, distributerske marže mogle bi otići još dublje u minus.
Moguća rješenja
Distributeri ne osporavaju potrebu da država zaštiti građane od naglog rasta cijena, ali smatraju da postoje pravedniji modeli koji ne bi ugrožavali poslovanje.
Među prijedlozima koji se spominju su:
-
uvođenje vaučera ili subvencija za građane;
-
istodobno ograničavanje i veleprodajnih i maloprodajnih cijena;
-
fleksibilniji model marži za distributere.
Takvi modeli, smatraju, omogućili bi zaštitu potrošača bez stvaranja gubitaka u distributerskom lancu.
Balans između politike i tržišta
Cijela situacija pokazuje koliko je tržište goriva osjetljivo na globalne krize i političke odluke. Ograničavanje cijena može kratkoročno smanjiti pritisak na građane, ali ako se pritom ne uzme u obzir struktura tržišta, posljedice mogu osjetiti drugi sudionici, u ovom slučaju distributeri.
Ključno pitanje zato ostaje kako pronaći ravnotežu između socijalne zaštite građana i održivosti poslovanja energetskog sektora? Jer, bez stabilnog distribucijskog sustava dugoročno nema ni stabilne opskrbe gorivom.