PIŠE: Ante JUKIĆ
Sjećam se, ima tome sad već dosta godina, jednog intervjua, mislim da se radilo o treneru odbojkašica Vukovara uoči utakmice protiv Mladosti. I priča tako dotični, niže frazu za frazom kako to obično treneri rade, da bi na kraju sve zaključio konstatacijom kako „u Zagreb idu odigrati pravu mušku utakmicu“. Dakle, grupa djevojaka ide odigrati pravu mušku utakmicu. Na takvu simpatičnu izjavu tad smo se mogli samo nasmijati, danas se, pak, s ovakvim stvarima nije šaliti.
Olimpijske igre u Parizu ušle su u svoju drugu polovicu, no scene s otvaranja i dalje su svježe i žive, dojam je kako se o njima priča više nego o samom sportu. A kad se konačno i prebacimo na sport, dočekaju nas opet neke druge scene koje su itekako povezane s tim ‘spektakularnim’ otvaranjem. Natjecanje u kojem se muškarac u tijelu žene (ili obrnuto?) suprotstavlja pravoj ženi izravna je posljedica onoga što nam je propagirano na ceremoniji otvaranja i neprirodno je samo po sebi, a dodatnu dozu apsurda dodaje činjenica što se radi o sportu u kojem se natjecatelji(ce) udaraju.
Znamo svi kako to ide u ‘običnom’ životu. Kad muškarac udari ženu, to se, opravdano, smatra činom nasilja, za što je predviđena kazna. Međutim, kad muškarac na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine udari ženu, to se smatra vještinom, za što je predviđena nagrada. Nazovite to apsurdnim, kontradiktornim, nelogičnim ili kakvim god, činjenica je da normalno i prirodno sigurno nije. Ako ćemo iskreno, nije baš ni za zinuti od iznenađenja, barem ne onima koji nisu prespavali zadnjih desetak godina. Ovo je svojevrsna kulminacija i vrhunac ‘napredno-progresivnog’ ludila koje očito, ne da ne namjerava stati, nego samo podiže letvicu.
E sad, dvije su mogućnosti raspleta ove situacije, dobra i loša. Krenimo prvo s lošom. S obzirom na to kojom frekvencijom ‘napredno-progresivna’ tvornica izbacuje nove proizvode na tržište, ovo što gledamo u Parizu mila je majka (smije li se uopće napisati ‘majka’ ili moram ‘roditelj 2’?) u odnosu na ono što nas tek čeka. Sjetimo se samo što nam je prije četiri-pet godina izgledalo nastrano, usporedimo to s ovim što imamo danas, i ono od prije odjednom nam više neće izgledati tako strašno. I kad još u obzir uzmemo da ova krivulja ‘progresivnosti’ ne raste linearno, nego eksponencijalno, možemo samo sa zebnjom čekati što nam budućnost donosi. Kad se već cijela priča vrti oko Olimpijskih igara, dovoljno je napomenuti samo kako su sljedeće u Los Angelesu, jednoj od meka ‘napredno-progresivne’ ideologije. Los Angeles, Hollywood, znamo već kako to ide.
Ipak, kao što smo već istaknuli, postoji i dobra vijest. Puno poslovica, izreka i sintagmi možemo prizvati u pomoć u ovoj situaciji, izdvojio bih samo neke. ‘Noć je najtamnija pred svitanje’, ‘Revolucija jede svoju djecu’, ‘Ako je kraljevstvo razdijeljeno iznutra, ono propada’, ‘Uplesti se u svoju mrežu’, Poginuti od prijateljske vatre’. Moguće je, dakle, da je ovo u Parizu posljednji krik, nakon kojeg slijedi raspad. Ne zbog njezinih protivnika, nego zbog činjenice da je ‘napredno-progresivna’ ideologija došla u sukob sama sa sobom, što je, kako bi se reklo, došlo do nevolja u raju (paklu?). Ovaj cirkus s boksom na Olimpijskim igrama to najbolje dočarava.
Borba za prava žena jedan je od temelja ove ideologije. Naravno, kao i sve drugo kod njih, i ovaj aktivizam pun je licemjerja i dvostrukih kriterija. Za žene se svim silama bori ako su one ‘njihove’, a onaj tko ih na bilo koji način vrijeđa, omalovažava i zlostavlja nije. Međutim, ako izostane ovakav idealan scenarij, onda dolazi do problema. Znamo svi da profesionalne feministkinje nisu ni izbliza tako glasne kad je verbalno napadnuta žena koja nije njihovih svjetonazora. Ako je, k tome, napadač ‘njihov’, cijeli koncept djelovanja pada u vodu i onda od njih odjednom ni traga ni glasa. Jednostavno, ideologija je došla u sukob sama sa sobom.
Kao što je došla i sad na ovom boksačkom natjecanju. U nekom drugom scenariju ‘napredno-progresivni’ vrištali bi o pravima žena, no sad su s druge strane transrodne (ili kakve već, stvarno to više ne mogu pohvatati) osobe, a one su trenutno veći hit. Na neki način, obespravljene žene više nisu ‘zlatna koka’, to je već iskorištena i potrošena tema, stigle su nove zvijezde. Isto vrijedi i za homoseksualce, crnce i sve one skupine na kojima je ‘napredno-progresivna’ ideologija godinama parazitirala.
Sad su ‘in’ i ‘cool’ nebinarni, oni koji nisu sigurni što su, oni koji su ono što žele biti, a ne ono što jesu, oni koji su i sve i ništa. Znamo svi kako je to kad dugo godina jedino dijete u obitelji dobije brata ili sestru, pa odjednom nestane sve one pažnje i pozornosti koja je dotad bila rezervirana samo za njega.
Da ne spominjem reakcije tog djeteta kad braco ili seka počnu dobivati darove, dok njega tamo negdje u kutu gotovo nitko više ni ne primjećuje. Vrijeme idile i sklada je neminovno prošlo, trzavice, sukobi i iskazi nezadovoljstva postaju dio svakodnevice te obitelji. A tu govorimo samo o jednoj maloj obitelji s nekoliko članova, možemo samo pretpostaviti kako će to izgledati kad se sukobe toliki interesi, skupine i aktivizmi. Lako je kad su na jednoj strani ‘njihovi’, a na drugoj bijeli muškarac, vjernik, heteroseksualac ili bilo koji drugi dežurni krivac, ali to vrijeme polako prolazi. Što kad treba birati između prava žene i prava transrodne osobe, što kad se sukobe homoseksualac i crnac, agnostik i nebinarna osoba? A ugrožene skupine i prava samo se množe, čekamo samo da se u priču ubace i životinje, pa da dobijemo potpuni kaos.
Svaka ideologija može se, dakle, sasjeći u korijenu. Ako se to ne učini, a to se u ovom slučaju očito nije učinilo, s vremenom se ona toliko razbukta i osili da joj je teško stati na kraj, i tad njeni protivnici uglavnom mogu samo nemoćno gledati gdje će se sve zaustaviti. Hoće li ‘napredno-progresivna’ ideologija jednostavno progutati sve pred sobom i oblikovati svijet po svojim postulatima, ili će se, uslijed nemira, trzavica i unutrašnjih sukoba urušiti sama od sebe? Kako bi rekli slijepci, ostaje nam za vidjeti.