📸 Damir BEGOVIĆ
Zlatko Raguž, značajan protagonist vinkovačkog nogometa, danas slavi 61. rođendan. Nazvali smo, čestitali, malo ga i zatekli…
– Hvala što si se sjetio, ugodno sam iznenađen – sipao je u slušalicu mobitela Zlatko, rođen 7. lipnja 1965. u Vinkovcima.
Nikad nije bio sklon pretjeranom eksponiranju, uvijek nekako po strani. Skroman, tih, samozatajan. Napose pristupačan i dobrodušan. U Cibaliju, tj. tadašnji vinkovački Dinamo stigao je 1988. godine.
– Počeo sam u vođinačkoj Mladosti, prije dolaska u Dinamo igrao sam i sezonu u spačvi kod Mileta Petkovića koji nas je poveo u premijernu HNL sezonu – prisjeća se naš slavljenik.
Nije zgorega podsjetiti, a ne smije se ni prešutjeti, da je Dinamov/Cibalijin dres preko glave navlačio u čak 236 navrata. Samo 11-orica su to činila više puta od njega unatrag pola stoljeća, otkako postoje precizn(ij)i statistički podaci – Stevo Bogdan 447, Nevres Zahirović 398, Srećko Lušić 305, Branko Skeledžija 285, Ivica Šesto 280, Dražen Pernar 276, Tomislav Radić 269, Dušan Kesić 261, Svetozar Mirosavljević 247, Boris Leutar 246 i Antun Andričević 240.
– Među tih 236 utakmica posebno mjesto zauzima ona povijesna protiv HAŠK-Građanskog, odigrana 29. veljače 1992. godine, kada je i službeno „rođen” HNL – dodaje među navijačima i suigračima omiljeni Raga.
Bio je izvrstan stoper koji je podbacio malokad, najčešće nikad. Inteligentan, smiren, pouzdan. Nogometaš za kojeg nije bilo puno tajni na terenu. Unatoč svemu navedenom, nimalo pretenciozan, a kamoli bahat.
– Nakon Cibalije igrao sam još đakovačkoj Croatiji, Segesti, Vukovaru ’91., Brotnju i Otoku da bih se 2005. vratio ondje gdje je sve i počelo. Odigrao za za vođinačku Mladost oproštajnu sezonu i 2006. godine bacio sam kopačke na tavan – čuli smo još od Raguža, nadasve mirnog i korektnog nogometaša za kojeg su u svim sredinama pronalazili samo lijepe riječi.
Dvije godine po završetku nogoloptačke karijere je doživio – srećom i preživio! – teški srčani udar…
– Bio je to tek početak moji zdravstvenih pehova. Nakon toga još sam nekoliko puta podvrgnut operativnim zahvatima na srcu, posljednji put 2023. godine. Ugrađeno mi je ukupno sedam stentova. Rezultiralo je to mojim odlaskom u invalidsku mirovinu. Sad sam uglavnom dobro, znam što mi smeta, što godi, što smijem, što ne smijem. Discipliniran sam, ide pomalo…
Bio je i ostao obiteljski čovjek. Oženjen je Marijom, otac je četvero djece – sin Josip te tri kćeri; Petrina, Renata i Dorotea. Još nije postao djed, nada se da neće još dugo čekati i na tu ulogu.
Zaključno, potpisnik ovih redaka više je od tri desetljeća kroničar zbivanja u vinkovačkom nogometu. Kroz to vrijeme gledao je stotine igrača, brojne generacije, no samo rijetki su ostavili dojam kakav je ostavio Zlatko Raguž. Bez velikih riječi, bez potrebe da bude u prvom planu, stekao je ono najvrjednije; poštovanje svih koji su ga poznavali. Zato mu na 61. rođendan želimo prije svega dobro zdravlje, mirne dane u krugu obitelji i još mnogo lijepih trenutaka. Sretan rođendan, Raga!