PIŠE: Ante JUKIĆ
Vrijeme je darivanja i lijepih želja, pa kad već nitko drugi neće, odlučih sam sebi nešto pokloniti. Za dnovinara nema ljepšeg poklona od teksta koji će se svidjeti svima. To svi volimo. Tko tvrdi drugačije, govori suprotno. Toliko o poklonima, a sad se prebacujemo na želje za nadolazeću nam 2025. godinu.
Najviše želim mir, neka prestanu svi ratovi. I da nema gladi u svijetu, posebno u Africi. Želio bih i sposobne i poštene političare, a ne ove kakve imamo trenutno. Trebali bi ti političari manje misliti na sebe, a više na malog običnog čovjeka. Narodski rečeno, na narod. Volio bih kad bi korumpirani političari smanjili svoje prevelike plaće i taj novac podijelili sirotinji.
Želja mi je i da se isprave sve nepravde u ovom nepravednom svijetu. Dok s jedne strane nogometaši ganjaju loptu za milijune, s druge strane ljudi kopaju po kontejnerima. Žalosno je to. Treba nogometašima i svim drugim bogatašima uzeti taj novac i podijeliti ga sirotinji. Ili, još bolje, da svima bude sve besplatno. Onda taj novac ne bi trebalo ni dijeliti.
Volio bih i kad bi se više posvetili očuvanju okoliša, ledenjacima koji se naočigled tope. Bio sam, vidio iz prve ruke, znam o čemu pišem. Klimatske promjene će nas uništiti, krajnje je vrijeme za djelovanje. Neka 2025. godina bude novi početak. Stakleničke plinove, plastiku, termoelektrane i ugljični otisak neću ni spominjati. Posebno mi je na srcu otpad, pogotovo onaj nerazvrstani. O, koliko tu možemo učiniti. Manje trošiti, više sortirati, ponovno koristiti. Reciklirati, ljudi, reciklirati.
Puno je i mržnje u ovom svijetu. I to bih volio promijeniti. Svi bi se trebali voljeti i razumjeti. Jednako. Bez razlike. Samo neka je ljubavi, slobode i nesputanosti, to je sve što nam treba. Više cvijeća, manje smeća. Više eksplozija ljubavi, manje petardi. Treba misliti i na životinje, i one su jednako vrijedne kao i mi. I one zaslužuju živjeti. E, kad bi svi postali vegetarijanci, kako bi to lijepo bilo… I o medijima i novinarima razmišljam. O, da, oni su posebna sorta. Volio bih kad bi više pisali istinu i širili ljubav i dobru energiju. Kad bi manje pisali o ružnim, a više o lijepim stvarima.
Ma, zapravo, da ne duljim previše, ionako smo danas svi umorni. Zadnje što nam treba je zamaranje nekakvim tekstovima na internetu. Neka nam je svima sve najbolje! Imali svega onog što si sami želimo. Puno sreće, zdravlja, ljubavi, mira, novca i uspjeha, malo posla, ostalo će doći samo po sebi. Da se svi drugi promjene nabolje, a da mi mali pošteni ljudi ostanemo ovakvi savršeni kakvi jesmo!
I da, skoro zaboravih. Puno se priča o pozdravima i čestitanju Božića. Što je pravilno, što nije. Kad ide veliko, kad malo slovo. Nova godina je zbog toga pomalo bačena u zapećak. Nažalost, moram reći, jer i tu ima važnih stvari o kojima bi se moglo govoriti. Recimo, Božić je konkretan događaj, rođendan, znamo što se kod njega obilježava. A što slavimo za Novu godinu? Krug koji je Zemlja napravila oko Sunca? Neš ti razloga za slavlje. I zašto baš taj dan?
Pa, ako je Zemljina putanja onakva kako kažu okruglozemljaši, onda je svaki dan Nova godina, svaki dan Zemlja napravi krug oko Sunca. I ta sarma, plavi Dunav i četiri skakaonice, sve to može biti bilo koji drugi dan. Potpuno besmislen praznik, ako mene pitate. I onda, da stvar bude potpuno promašena, ne stave taj 2. siječnja kao neradni dan, da čovjek malo dođe sebi. Svi normalni narodi to su spojili, ali mi se eto moramo praviti pametni kao i uvijek. Ma, neću više, samo ću se naživcirati….
Evo, ja vam zato želim sretnu Novu godinu, ali i sretnu novu godinu! To je puno važnije od samo jednog sretnog dana. I budite oprezni sa željama, jer znaju se one ponekad i ostvariti…