PIŠE: Ante JUKIĆ
Stvarno svakakvih ljudi ima, u to se iznova uvjeravam svakog dana. Jednog takvog čudaka, štoviše, više njih, upoznao sam neki dan na jednom druženju. Pričalo se o svemu i svačemu, malo o ustašama i partizanima, malo o Večeri za pet, malo o pomicanju sata, a našlo se vremena i za neke nevažne, čak i dosadne teme.
Dođu tako na tapetu i članci na internetu, pa se jedan poznanik pohvali kako je nedavno pročitao zanimljiv tekst na jednom lokalnom portalu. Kad je on to izgovorio, svi se odjednom uozbiljiše i s nevjericom pogledaše prema njemu. „Čekaj, ti stvarno čitaš tekstove, a ne samo naslove?“, obrate mu se svi gotovo istovremeno, a jadan čovjek maltene ispričavajući se pokunjeno procijedi: „Pa, da. Ako me nešto zanima, pročitam.“.
Ne moram vam ni spominjati kakvo je ruganje i ismijavanje uslijedilo. Skoro mi žao bilo čovjeka, iako je, ruku na srce, i zaslužio. Zamislite, čita cijeli tekst, a ne samo naslov!? Baš čudak neki. Iskreno ću vam reći, meni nisu jasni ni ovi što čitaju naslove. I to je gubitak vremena. Meni je dovoljno samo vidjeti tko je autor i sve mi bude jasno. Odmah znam slažem li se ili ne s onime što je napisano. Ne moram se uopće zamarati čitanjem, nego brže-bolje mogu ostaviti komentar. Nekad čak i afirmativan, iako to u načelu izbjegavam.
Volio bih znati, dragi čitatelji, što vi mislite o tome? Jeste li i vi čudni poput ovog mog poznanika koji gubi vrijeme na čitanje ili vam je dosta samo pročitati naslov? Baš bih to volio znati. Mislio sam čak i napraviti malu anketu s pitanjem ‘Čitate li tekstove na internetu do kraja?’, ali sam shvatio da to baš i ne bi imalo previše smisla. Eventualno da sam je stavio odmah u naslov…