PIŠE: Ante JUKIĆ
Današnja svetica često je ljudima na usnama, čak i vjernicima. Uglavnom je spominjemo u poznatoj pučkoj poslovici koja njezin spomendan vezuje uz početak zime i snijeg na vratima. Klima se u posljednje vrijeme podosta promijenila, pa je danas snijeg za svetu Katu prijelomna vijest, no ove smo godine, eto, i to doživjeli, tako da je doživljaj potpun. Toliko o snijegu koji nas je sve iznenadio i šokirao, sad se možemo posvetiti slavljenici.
Većini je vjerojatno poznato, ali nije zgorega natuknuti. Dvije su svete Katarine u kalendaru Katoličke Crkve. Nešto manje poznata je Katarina Sijenska, talijanska dominikanka iz 14. stoljeća, čiji je spomendan 29. travnja. Ova današnja je Katarina Aleksandrijska, svetica i mučenica koja je živjela u Egiptu na prijelazu između trećeg i četvrtog stoljeća. Kratko, ali izrazito plodonosno.
O životu Katarine Aleksandrijske ne zna se puno, mnoge priče koje se vezuju uz nju nisu sa sigurnošću potvrđene. Najpouzdanijom se smatra ona po kojoj je kao mlada pobožna djevojka ‘pristojno’ odbila udvaranje rimskog upravitelja. Bijesan i osramoćen, dotični je za nepokolebljivu djevojku napravio posebno mučilo, kotač s bodežima koji su je trebali sasjeći. Prema predaji, mučilo se raspalo, tako je Katarina naposljetku odvedena izvan grada gdje joj je odrubljena glava. To je razlog zbog čega ju se u ikonografiji najčešće prikazuje s krunom, mačem i kotačem.
Sveta Katarina Aleksandrijska zaštitnica je učenika, studenata, učitelja i teologa, a zbog ljepote i čednosti često joj se utječu mlade djevojke. Dva su mjesta u našoj okolici izabrale ovu sveticu kao svoju zaštitnicu. Riječ je o Ceriću i Nijemcima, čijim žiteljima ovom prigodom želimo sretan i blagoslovljen crkveni god! Naravno, iste želje idu i svim Katarinama, Katicama, Katama, Katjama, Kajama i svima koji nose neku od mnogih izvedenica ovog u Hrvatskoj iznimno popularnog imena!
Osim zime i snijega, sveta Katarina Aleksandrijska je i vjesnica došašća, pa onda i Božića. Njezin spomendan pada točno mjesec dana prije svetkovine Kristova rođenja i na neki način otvara izrazito bogato razdoblje crkvene godine u kojem se veliki sveci redaju jedan za drugim. Katarina je prva u nizu, pa onda slijede Andrija, Barbara, Nikola, Lucija, Adam, Eva i Božić kao vrhunac. Lijepa je to prilika za promišljanje i traženja onoga što od svetaca možemo primijeniti u vlastitom životu. Mnoge stvari vezane uz svece lebde između činjenica, predaje i legendi, no u konačnosti to nije presudno. Godina ili dvije gore-dolje, mjesto rođenja i smrti, manje važno, bitna je poruka.
Sveta Katarina nije željela odstupiti od svojih uvjerenja i privrženosti kršćanstvu ni pod cijenu mučeničke smrti, to je bit današnje svetkovine. Većina ljudi danas, na sreću, ne mora žrtvovati život zbog vjere, od nas se uglavnom traže manje stvari, ali često nam je i to previše. Nije zgorega, stoga, prisjetiti se svete Katarine u situacijama kad mislimo kako se baš patimo i kako nam je teško. Većina naših problema odmah će nam postati smiješnima.