✍️ Ante JUKIĆ
Želimo li naći uzor vjerničkog života, ne moramo ići dalje od današnjeg slavljenika. Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije i Kristov zemaljski otac, ostavio je velik trag u povijesti kršćanstva, iako Sveto Pismo ne bilježi niti jednu njegovu izgovorenu riječ. Bio je iz roda Davidova, ‘obični’ tesar koji je postao sudionikom Kristova spasiteljskog poslanja. Premda je imao sve ljudske razloge napustiti Djevicu Mariju, spremno se odazvao Božjem pozivu i prihvatio ulogu koja je stavljena pred njega. Bez velikih riječi, ali izraženog autoriteta i zaštitničke figure za svoju zaručnicu i dječaka koji mu je bio povjeren.
Sveti Josip je primjer kojeg svi muškarci, a posebno očevi mogu slijediti, u vremenima kad su ove dvije institucije u velikoj krizi. Što zbog krivog poimanja njihove uloge unutar same obitelji, što zbog napada koji dolaze izvana, iz krugova koji su se obrušili na ovu temeljnu ljudsku zajednicu i muškarca koji je njezin oslonac. Današnja kultura muškarca prikazuje na banalan i isprazan način, nekad i s otvorenim podsmijehom.
Pa tako često znamo vidjeti muškarce i očeve kojima je vrhunac dana sjesti na kauč i otvoriti pivo, uludo trošiti vrijeme u kladionicama i ispraznim sadržajima. Zna nam se nametati i mlaki feminizirani muškarac koji ni sam više ne zna što je, kao i nespretnjaković koji je gurnut u stranu dok žena preuzima sve u svoje ruke. A muškarac i otac ne bi trebali biti ništa od toga, nego sve ono što je bio sveti Josip. Snaga, zaštita i uzor, temeljeni na autoritetu i primjeru kojeg pružaju svojim životom. Bez sile i dizanja glasa.
Crkva je svijetu podarila mnogo velikih svetaca, ljudi koji su živjeli za Boga. No, sveti Josip je jedinstven, on je posebna kategorija. I on je živio za Boga, ali je imao milost i doslovno živjeti s Njim. Zajedno sa svojom zaručnicom, Blaženom Djevicom Marijom, odgajajući Sina, služio je Ocu. I zato boljeg uzora o njega vjernik ne može imati.
Neka je blagoslovljeno svima koji danas slave imendan, ali i svim muškarcima i očevima!