
PIŠE: Vladimir RUBIĆ
Nadolazeći lokalni izbori i njihova kampanja ulaze u završnu fazu. Naslušali smo se svakakvih obećanja – u koja, ruku na srce, često ni sami kandidati ne vjeruju. Posebno je poražavajuće što su umjesto argumentirane rasprave, mnogi posezali za podcjenjivanjem protivnika, pa čak i iznošenjem neistina, što dovoljno govori o vrijednosnom okviru većine lokalnih političkih aktera.

Svi žele vlast, no rijetki pokazuju interes za ono što bi trebalo biti ključno – stvaranje, proizvodnju, razvoj, odgovornost i generiranje novih vrijednosti. Svi gledaju prema „zajedničkoj kasi“, iz koje žele izvući što više za sebe. Malo je kandidata koji dolaze iz realnog sektora, gdje se odgovornost osjeća svakog dana i gdje se dobit stvara, a ne preusmjerava. Nije ni čudo, jer su plaće u općinama i do tri ili četiri puta veće od onih u realnom sektoru, bez stvarne odgovornosti. Lakše je „baviti se politikom“ nego stvarno raditi.

Svi se hvale – i stari, koji traže novi mandat, a pritom godinama nisu javno prikazali ni završne račune; i novi, koji pokušavaju umanjiti postignuća prethodnika pričama bez pokrića. Nismo vidjeli ozbiljne razvojne programe za pojedina sela, niti precizno izražene i izvedive investicije. To zapravo i nije iznenađujuće, jer većina njih nikada nije „pekla zanat“ u realnom sektoru. Lako je razmišljati o svemu iz udobnog ureda, bez pritiska konkretne odgovornosti.

Posljednja povećanja plaća koje su si sami izglasali najbolji su dokaz da je moć postala važnija od pameti. Politička fotelja sve češće je udobno sklonište od stvarnog rada. Mnogi dosadašnji načelnici i dalje se grčevito bore za ostanak na vlasti, jer na toj poziciji – s manje truda – imaju više koristi nego u realnom svijetu.
Takav način razmišljanja i djelovanja nikako nije dobar za društvo u cjelini. Načelnici bi trebali biti nositelji razvoja svojih zajednica, pokretači napretka, a ne tek korisnici sustava.
Pitanje samoodrživosti tolikog broja općina postaje sve glasnije. Nedavna simulacija pripajanja manjih općina u veće lokalne cjeline završila je neuspjehom – ponajviše zbog izraženog lokalnog egoizma. Jedini pozitivan primjer dogodio se u Bogdanovcima, ondje je iskazana ideja o priključenju gradu Vukovaru. Samo oni – u cijeloj Hrvatskoj.
Racionalna potrošnja javnog novca izgleda nikome nije prioritet. Kad se čovjek vidi u „kamari“ zajedničkih sredstava, teško mu je razmišljati štedljivo. Malo tko mari za višak zaposlenih, neučinkovitost ili za to da se neki poslovi uopće ne bi trebali financirati u malim sredinama.
Budućnost će biti vrlo zanimljiva kada se aktivira deklarativni nalog Europske unije o smanjenju broja lokalnih zajednica – dokument koji domaći političari zasad vješto ignoriraju, vjerojatno čekajući ishod izbora da bi kasnije mogli donijeti “odluke”.
Za sada sve još donekle funkcionira zahvaljujući dotoku europskog novca. No, kad se ta slavina jednom zatvori, budućnost naše djece neće biti nimalo ružičasta.
Zato – vi koji glasate i vi koji dobijete povjerenje građana – imajte na umu; to nisu vaša sredstva. Vi upravljate novcem svih građana Republike Hrvatske. Pamet u glavu, posebno načelnici koji često svoj ego stavljaju ispred funkcije, ponašajući se kao da osobno daruju sredstva raznim udrugama i projektima.
Ne zaboravite – mandat ste dobili da zajedno s vijećima racionalno i odgovorno upravljate javnim novcem. To nije vaš novac, nego novac svih nas.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.


