PIŠE: Ante JUKIĆ
Evo nama ponovno praznika demokracije. Iskreno, ne razumijem ljude kojima je već na vrh glave i političara i izbora. Pa, što ima ljepše od tih dana u godini? Prošetaš malo i jednim potezom olovke izabereš onoga koga želiš na čelu, u ovom slučaju, grada i županije. Shvaćaju li ljudi uopće kakav je to blagoslov? Umjesto da sam zasučeš rukave i prioneš poslu na dobrobit društva, ti jednostavno taj vrući krumpir baciš drugome u ruke, a sebi ostaviš vremena za stvari koji ti pričinjavaju zadovoljstvo. Još ako si toliko sretan, pa nemaš posao, sve vrijeme ovog svijeta ti je na raspolaganju, dok drugi rade umjesto tebe. Evo, meni je pomalo i neugodno dok koračam prema biračkom mjestu, svjestan koliku ću odgovornost natovariti na leđa političarima.
U normalnom svijetu, ljudi bi morali platiti pravo glasa. To bi bio neki minimum poštovanja prema političara. Mi smo, međutim, u svojoj bahatosti i oholosti otišli toliko daleko, da je to stvarno žalosno gledati. Nije nam dosta što nam je mogućnost glasovanja besplatna, nego nas se još mora animirati, nagovarati, gotovo moliti kako bi se udostojili pojaviti na biračkom mjestu. Izlaznost na izbore najbolje oslikava kakvi smo mi to ljudi postali.
Apsolutno bih razumio kad bi političari dignuli ruke od nas i okrenuli nam leđa, počeli malo misliti i na sebe, no nisu oni takvi. Ne mogu oni protiv sebe. Velikodušni kakvi već jesu, za svake izbore odnekud izvuku neku naknadu i dodatak, stimulans koji bi nas potaknuo ponovno im natovariti teret i odgovornost na leđa. Shvaćate li koji je to apsurd? Moliti nekoga da te kazni? Plaćati mu, kako bi ti otežao život? I onda još, povrh svega, bio nezahvalan i ogorčen.
Sramim se u ime svih nas birača, koji živimo lagodno bez ikakve odgovornosti, dok političari vuku društvo naprijed. Zato, ako već stojimo sa strane i gledamo njih kako rade, budimo barem toliko korektni, pa iskoristimo to pravo glasa koje smo nezasluženo dobili. I to besplatno. Da se mene pita, izbori bi bili, ne svake godine, ne ni svakog mjeseca, nego svakog tjedna. Ma, neka su i svaki dan. Zamislite to. Vidimo i sami kako se radi i otvara na sve strane uoči izbora, razmislite malo, kako bi to tek onda izgledalo. A kad bi izbori bili svaki dan, onda bi svaki dan bila i izborna šutnja. Dakle, ne može bolje, scenarij iz snova. Radi se na sve strane, svaki dan možeš birati i tako nagrađivati/kažnjavati političare, a oni ne mogu pričati, jer je izborna šutnja. Gdje mogu potpisati ovakav scenarij?
Ako znate političara koji u programu ima svakodnevne izbore, javite mi, odmah ću ga zaokružiti. Dok se takav ne pojavi, biram između ovih ponuđenih, uvijek pun poštovanja prema tim ljudima koji su se nesebično stavili na raspolaganje zajednici. Negdje sam pročitao kako su ovi izbori test inteligencije. Ne znam tko je to rekao, ali složio bih se s time. Svi izbori su test inteligencije, zapravo, cijeli naš život je jedan veliki test inteligencije. Dobra stvar kod izbora je to što su anonimni, tako da i ako padnemo na tom testu, nitko neće znati.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.