Tako mi FALIŠ

PIŠE: Ante JUKIĆ

Neki dan u Šibeniku je započeo festival FALIŠ. Netko bi rekao, većini ne bi falili i da nije, no mi nećemo biti takvi. Nije teško zaključiti što to fali organizatoru i ljudima koji se okupljaju oko ovakvih sadržaja, ljubav prema neprežaljenoj naprosto izvire iz njih. I neka, nemam ništa protiv. Ljudi se organizirali, ponudili građanima nekakav sadržaj, građani platili ulaznicu i tako financirali događaj. Što, kažete, nisu? Ma, kao da je bitno, pokrit će to sve državni proračun, bez brige.Inače, ta ekipa neprestano nas poziva zaboraviti prošlost i okrenuti se budućnosti i važnim temama, pa da vidimo što to nude u svom programu:

  • kritičko promišljanje antifašističke tradicije u kontekstu današnjih nacionalističkih i revanšističkih tendencija;

  • izložba ‘Objektiv NDH’;

  • predavanje o ustašama i partizanima;

  • predavanje o rodnoj ideologiji;

  • predavanje o klimatskim promjenama i neovisnosti Palestine;

  • sjećanje na bitku na Sutjesci.

Bome, što je – je. Dosad sam, priznajem, bio malo skeptičan, ali ovo me razuvjerilo. Totalni otklon od prošlosti, okretanje budućnosti i važnim temama. Sad mi je odjednom pao na pamet onaj otkazani festival u Benkovcu. Znate ono, ‘Nosi se’. Ima neka veza između ova dva festivala, puno je tu simbolike. Rekao bih kako oba govore o odnosu prema državi. ‘Nosi se’ prema ovoj aktualnoj, FALIŠ prema bivšoj.