PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
UMJESTO UVODA:
Nisam se oglašavao nakon smjene Siniše Sesara iz više razloga, najveći je taj što je previše stvari rečeno i napisano pa bi ovo moje bila samo reciklaža.
Ipak, zbog teksta koji slijedi osjećam se dužnim reći da je Sesar odličan trener i momak koji nije zaslužio otkaz i kojeg bi definitivno zadržao na klupi… I preporučio svakom klubu!
Samo, Sine, to ti je nogomet, znaš ti to bolje od mene!
Tako mlad, a već trener
Nakon ove ispovjedi slijede riječi koje, siguran sam, nikada neću zažaliti, taman da u prvih trinaest utakmica ne osvojimo niti boda:
dobili smo trenera sa kičmom i mudima, poštenog, iskrenog i karakternog. To samo po sebi ne bi bile dovoljne kvalifikacije za klupu takvog kluba kao što je Ciba, no znamo li (a znamo!) da je Čuljak usput i bivši nogometaš HNK Cibalia, beznadno zaljubljen u klub, koji, iako mlad, nogomet kuži kao malo tko…
A što je možda i najbitnije, on gleda, prati, reagira, uči!
I zna!
Rijetko ćete za nekog čuti, odnosno NEĆETE ČUTI, niti jedan prigovor roditelja iz mlađih kategorija koje je Tomislav vodio, a znate kakvi smo pacijenti mi starci „nogometaša“.
E sad, da ne ispadne da nam je na klupu upravo sjeo Luis, starog Enriquea sin, pošteno bi bilo navesti i najveći nedostatak.
Iskustvo, odnosno nedostatak istog!
Dijelim mišljenje glasne većine da treneri trebaju prvo odraditi makar nekoliko sezona u štitarskoj Slozi, Jadranu iz Gunje ili županjskom Graničaru pa onda preuzeti jednu ovakvu instituciju, ali vremena se mijenjaju; niti smo mi više onaj nekadašnji klub, niti su pravila tu da ih se slijepo držimo…
Čuki naš, sretno ti bilo u prvom pravom trenerskom poslu, zaista nemaš šta izgubiti, a dobitak bi mogao biti ogroman!
I nema pritiska, znaš koji nam je cilj!