
PIŠE: Ante JUKIĆ
Vrijeme je priprema nogometaša za proljetni dio sezone, što znači kako je i vrijeme uobičajenih fraza, floskula, ali i mitova i neistina. Ovo potonje je posebno zabrinjavajuće. Fraze i floskule su zanimljive, no kad se radi o mitovima i neistinama, čovjek mora reagirati. Moglo bi se malo i o tome kako proljetni dio sezone počinje u zimu, dok jesenski dio starta u ljeto, no to bi već bilo zamaranje glupostima. Vratimo se ozbiljnim stvarima. Dakle, pripreme su tema, pa se pripremite za ono što smo vam pripremili.
Sve pripreme započinju prozivkom i tu već dolazimo do prve greške. Novinari će često reći ‘prva prozivka’. Nije to baš u potpunosti krivo, ali je nepotrebno. Prozivka je to što je, baš zato što je prva. Dovoljno je reći ‘prozivka’. Osim ako igrače prozivaju baš na svakom treningu, u što sumnjamo.

Sve pripreme su najbolje dosad, tko je ikad čuo za neke koje to nisu, neka se slobodno javi u redakciju. Na poklon će dobiti priručnik s najizlizanijim trenerskim frazama i floskulama. Nećemo sad o teškim nogama, rezultatu koji nije važan i o izgubljenim utakmicama koje je zapravo i bilo bolje izgubiti, kako bi se izvukle pouke. Nećemo ni o jednakim startnim pozicijama za sve, jednakom potrebom za dokazivanje svima, ni o prinovama koje tek moraju dokazati da su pojačanja. Na pamet mi padaju i još dva igrača koja bi trebalo dovesti ili, u drugoj varijanti, po jedan o svakoj liniji, no i to ću preskočiti. Kao i vapaj za pravim napadačem koji jamči golove. To je uobičajeni repertoar u manje-više svim klubovima. Od profesionalnih, pa do onih najviše razine, županijske.
Ovdje bih se prije svega posvetio netočnostima koje dovode u zabludu ljubitelje nogometa. I koje u javnost lansiraju svi. Igrači, treneri, predsjednici i novinari. Koliko ste puta čuli kako neka momčad još nije ni na 30% svojih mogućnosti? Ili kako će biti tijekom priprema napredovati za 50-60%? Žao mi je što kvarim zabavu, ali to je glupost. Napredak u sportu je minimalan, on se mjeri na razini nekoliko postotaka. Pošto je nogomet kolektivna igra s loptom u kojoj je teško egzaktno izmjeriti napredak, zadržimo se na fizičkoj komponenti. Kad bi jedan prosječni igrač postao 50% brži, srušio bi rekord na 100 m Usaina Bolta. Kad bi postao 50% izdržljiviji, u prašini bi ostavio kenijske dugoprugaše. Toliko o velikom napretku. Naravno, nije ovo razlog za tugu.
Nogomet je igra nijansi, detalja, u njoj čak i nekoliko postotaka čini razliku, i zato i njih treba shvatiti ozbiljno. A ne maštati o neostvarivim ciljevima. Dakle, dati sve od sebe, pa kako bude. Čak ne nužno 100%, a pogotovo ne 120%. To je, valjda je svima jasno, nemoguće. O skoku preko 100% može se govoriti u nekim drugim područjima. Cijene se mogu povećati za 120%, možete dobiti na težini 120%, ali ne možete dati 120% od sebe. Ovdje je 100% plafon. No, možete vi to ne znam koliko puta ponoviti, kad će se opet naći neki trener ili igrač s legendarnom tezom o 120, ponekad čak i 200%. U to sam 100% uvjeren.
Postoci su inače vrlo sklizak teren, tu je velika mogućnost pogreške i krivog tumačenja, pa bi ih trebalo zaobilaziti u širokom luku. Pogotovo u nogometu, gdje imamo i taj famozni posjed lopte koji se posljednjih godina iskristalizirao kao jedan od ključnih statističkih podataka. Ovdje nema greške, postoci su točni, ali su uglavnom potpuno beskorisni. Poput ovog teksta, otprilike. Znate da postoji, stvaran je, no nema nikakvu konkretnu svrhu.
Kad govorimo o svrsi, često znam čuti tezu kako ‘suho’ trčanje na pripremama nema svrhe, kako se sve treba raditi s loptom. To su prihvatili i mnogi treneri, iako se opet radi o mitu.
Prosječni nogometaš, naime, tijekom utakmice bude u posjedu lopte tek nešto više od dvije minute, što će reći kako veliku većinu vremena trči bez nje. I sad se ja pitam, koji je smisao rada s loptom, kad ti ona za vrijeme utakmice ionako gotovo i ne treba? Dakle, upravo je trčanje bez lopte na pripremama ono što ima najviše smisla. I uvijek ga i bude, koliko god vas treneri u uvodnim govorima pokušali uvjeriti u suprotno. Iskusni igrači to znaju, one mlade i naivne dobro je upozoriti na to.
Eto, za početak bi bilo dosta. Pripreme su duge, bit će tu vremena i prostora za još pokoji tekst prije starta proljetnog dijela sezone. Prva prozivka je odrađena, rukavi su zasukani i prionulo se napornom radu. Igračima predstoji puno pretrčanih kilometara, najviše bez lopte, a bit će tu i bacanja na glavu i ostavljanja srce na terenima, kojih zaista ima svakakvih. Sva ova muka i trud vratit će se jednom kad krene sezona. Što napornije treniraš, poslije će ti biti lakše. Iako, laganog protivnika nema, jer danas svi igraju nogomet…