
✍️ Ante JUKIĆ
U netom odigranom 19. kolu ‘Prve županijske’ najviše je pozornosti privukla jedina utakmica u kojoj nije bilo golova. A kad je tako, razlozi su očito nenogometni.
Na početku, treba jasno istaknuti činjenice.
U Republici Hrvatskoj ne postoje srpska sela, ni srpski klubovi. Sva sela u ovoj državi su hrvatska, svi klubovi također. Postoje tek sela i klubovi u kojima većinu čine pripadnici srpske ili druge neke nacionalne manjine. To uvijek treba imati na umu.

Nadalje, dotični glazbenik je Hrvat. Mi, dakle, pričamo o utakmici dva hrvatska kluba, odigranoj u okviru hrvatske lige na teritoriju Republike Hrvatske, za vrijeme koje su puštane pjesme hrvatskog glazbenika. Još jednom ponavljam, to su činjenice, sviđale se nekome ili ne.
Nadalje, u sportu uvijek želiš pobijediti, zbog čega se često služiš i popratnim igricama, pogotovo kad si domaćin. Činiš sve kako bi gosta izbacio iz takta, pri tome birajući metode koje tome najviše mogu doprinijeti. U Starim Jankovcima je atmosfera uglavnom uvijek vatrena, no naravno kako postoje razlike. Kad gostuju ‘njihovi’, još je vatrenije. Isto vrijedi i za Trpinju, i oni igraju na kartu domaćeg terena. Isto tako, i tamo je posebno napeto kad gostuju ‘naši’.
Toliko o činjenicama, a sad malo o mom dojmu.
Jesu li na Gatini puštali pjesme dotičnog glazbenika isključivo zato što im se sviđaju, bez ikakvih implikacija i poruka prema protivniku? Bi li ista atmosfera na stadionu bila da je gostovao klub iz sela s većinski mađarskim stanovništvom? Moje je mišljenje – nisu i ne bi. I zato mi nije jasno kad se netko pravi nemušt, kao, nije mu jasno o čemu se priča. Ima Hrvatska i u Hrvatskoj mnogo pjevača i prekrasnih pjesama, između ostalih i domoljubnih, koje ćete rijetko čuti na utakmicama. Super su one, ali nije to – to. Znamo kako se nabrijava i što ‘njihove’ najviše boli.
Sad opet malo do Trpinje i tamošnjeg stadiona, kad na njemu gostuju ‘naši’. Odzvanjaju li tad taktovi koji su, eto, slučajno odabrani samo zato što se domaćinu sviđaju, bez ikakvih konotacija? Ne bih rekao.
Iskreno, meni je to sve pomalo smiješno i jako naporno. Ako baš želite, i patetično, pa i licemjerno. Gledajući tenzije koje se dižu u ovakvim utakmicama, rekao bi čovjek kako su susreti ‘naših’ i naših’, kao i oni ‘njihovih’ i ‘njihovih’, med i ml(ij)eko. Tako bi valjda trebalo biti, kad su nam isključivo oni drugi problem. A nije tako. Štoviše, nekad tenzije znaju biti jednake, pa čak i veće, nego kad su u pitanju međuetnički obračuni. Ako vam je dosadno vikendom, odite na neku niželigašku utakmicu čiji su akteri iste nacionalnosti, doživite atmosferu i osluškujte vokabular, pa javite što ste doživjeli. Ali, eto, to je obična mater, a ne ustaška ili četnička, pa spada pod nogometni folklor.

Posebno mi je apsurdno i licemjerno slušati međuetnička prepucavanja i uvrede za vrijeme utakmica, dok prije i poslije njih često prevelike razlike nema. Bilo bi, recimo, zanimljivo znati što u sitnim noćnim satima i na stolovima pjevaju oni koji se busaju u prsa kad gostuju ‘njihovi’, vjerujem kako bi se i tu našlo svega. Svakakvih nota i stihova, uglavnom lakih.
U idealnom svijetu, nikakvih uvreda ne bi bilo, pogotovo ne nasilja. No, svijet nije idealan, pogotovo to nije onaj niželigaškog nogometa. Svašta se viče, vrijeđa se na sve moguće načine. Nije uvijek ugodno slušati, ali sportaši ste, je li tako? Treba neke stvari i pregristi. Raznih se stvari na terenu dogodilo, no još nikad nikoga gruba riječ, psovka ili pjesma nisu ozlijedili.

Iz Trpinje si? Pa, istrpi malo, i samo ime sela ti kaže. Igraš u HAŠK-Sokolu? Pa, budi kao sokol, uzdigni se iznad uvreda. Iskoristi ono što ti se ne sviđa kao motivaciju i pometi protivnika, nemoj kukati i pisati priopćenja. Stvarno, premekan je svijet danas postao.
Opet ponavljam, ovo je samo moje mišljenje. Moguće je, zapravo izgledno, kako sam promašio cijeli nogomet. I zato ću se na kraju opet vratiti činjenicama.
Ovo je, ipak, Hrvatska, u njoj su sva sela, svi klubovi i sva natjecanja – hrvatski. Tko to ne može prihvatiti, nitko ga ne tjera sudjelovati…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.

