Urota ili O dovršenju tiranije!?

PIŠE: Mladen Kevo

Želite li živjeti u Hrvatskoj ili u Srbiji? Ah, onaj nas Kevo opet provocira… Ne. Ozbiljno vas pitam; gdje zapravo želite živjeti? Da biste živjeli u Srbiji ne morate nikamo seliti, ne trebate usvojiti ekavicu, s navijanja za Dinamo i Hajduk prebacit se na Zvezdu i Partizan. Ne morate s izraza `kaj` ili `ko to more platit` prijeći na `bre` ili `promašio si ceo fudbal`. Sve može ostati kako je i vi možete ostati kakvi jeste, a da se jedno jutro samo probudite u državi – 95-postotnoj kopiji Vučićeve Srbije. I to možda dosta ubrzo!

Na korak smo do tog stanja. Samo je jedan preduvjet za to: da na Pantovčaku ne bude Zoran Milanović. U tom trenu pada posljednja politička institucija izvan kontrole osuđene zločinačke organizacije. Nakon tog hrvatski Vučić ili hrvatski Orban, odnosno Plenković, prema njegovoj čuvenoj `mogu što hoću` – radi ŠTO GOD HOĆE! Koliko god nakon tog krali njegovi ministri i jataci, koliko god oporbenih stranaka kupili pa uništili (sjećate se što sam vam rekao da čeka DP) – DORH i Turudić će šutjeti ili `sve odbaciti`.

U svakoj državi postoje točke bez povratka, politički lomovi iza kojih one tumaraju stranputicama s kojih im nema povratka desetljećima. Najdramatičnije od svih lomova proizvode urote na najviše državne dužnosnike. Da je, ne daj Bože, uspjela urota Beograda u režiji vojnog aviona JNA koji je raketirao Banske dvore, dok su na istom mjestu bili Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ante Marković – Hrvatska bi bila obezglavljena. Imala bi drugačiju povijest. Ili ju ne bi ni imala. Atentat nije spriječen. Slučajno `nije uspio`.

Što se dogodi kad se likvidira najvišeg državnog dužnosnika zorno pokazuje sudbina susjedne Srbije. Dvijetisućitih isporučili su Miloševića u Haag, Zoran Đinđić došao je u Vukovar te izrazio duboko žaljenje i ispriku zbog agresije na Vukovar i Hrvatsku. Srbiju je demokratski Zapad bio prigrlio i prihvatio. A onda je 2003. u režiji Vojislava Koštunice i izvedbi `JSO` (Jedinice za Specijalne Operacije) – usred bijela dana pri dolasku na posao u zgradu Vlade – snajperskim hicem likvidiran Zoran Đinđić. Rezultat?

Rezultat je Vučićeva Srbija; tiranijska balkanska satrapija u kojoj jedan čovjek ima svu moć i odlučuje o svemu, ni dječji vrtić u Banji Koviljači ne smije se početi graditi ako on osobno ne odobri i ne najavi taj `projekt`. Podsjeća li vas to na nekog? Svaki dan na svim kanalima državnih i kontroliranih privatnih medija Vučić ima svoje `one Srbin man show` patetično demagoške istupe o Kosovu, o Jasenovcu, o Oluji… O svemu – o čemu mu padne na pamet. Zapad mu i dalje tolerira, a Srbija tone li tone. I tone…

Bez logistike `JSO` Đinđić bio bi živ a Srbija drugačija! Problem sa sigurnosti najviših državnih dužnosnika je što oni koji ih osiguravaju praktično ih i `posjeduju` ili kako je to lucidno jednom rekao Stipe Mesić: `Policija se ne odvaja od mene: ili me čuvaju – ili me prate?!`. Odnosno, povjeravanje života Pretorijanskoj gardi znači da je od rimskih vremena do danas Vladar fizički u rukama svojih čuvara. U svakom trenutku on je njima dostupan, u svakom trenutku oni su naoružani. Kao i državni pučevi i urote izvode se iznutra.

Postoje međutim i golim okom vidljive neuralgične sigurnosne točke najviših dužnosnika. U državi u kojoj se samo za bačene nepotrošene doze cjepiva u vrijednosti najmanje 137 milijuna eura mogla kupiti flota sasvim novih – državni dužnosnici voze se oldtimer avionom `bombardier` starim 28 godina, kupljenim još u Tuđmanovom mandatu. Ni predsjednike Burkine Faso ili tako nekih država ne vozi se u avionu starom sad će tri desetljeća. Kvari se, pa ga popravljaju. Ali ga ne mijenjaju? Propust!? Ili namjera…

To je vrlo `zanimljiva` sigurnosna činjenica jer taj avion ima dosta preduvjeta da se poput onog aviona bivšeg predsjednika savezne vlade bivše države Džemala Bijedića `zabije u brdo` kod Kreševa. Ne mora se ni zabiti u brdo, može zbog kvara pasti u ocean pri, recimo, letu u Argentinu ili u tako neku udaljenu destinaciju. I što bi bilo? Kao spontano začeće. Ono, `ha dogodilo se, tko je mogao misliti da bi to nas moglo zadesiti` i slična tipično hrvatska luckasta post festum `čuđenja` – nakon svake nove havarije.

Postavimo ovdje ključno pitanje, koje glasi: kada se događaju urote na najviše državne dužnosnike? Uvijek je glavni razlog njihov STAV. Politika koju vode nekome IZRAZITO SMETA! Tom nekom PREPREKA je za ostvarenje njegovih ciljeva ili za uspostavu SVEVLAŠĆA nad svime i svima u državi, a taj netko ima logističke resurse organizirati urotu. Tako je bilo s Đinđićem i Džemalom Bijedićem, tako je bilo s Kirom Gligorovim, s Kenedyjem, Lutherom Kingom, Palmeom, Aljendeom itd. To je dokazani obrazac.

Idemo se sad prizemljit na politički teren Lijepe naše. Tko ima gotovo apsolutnu vlast u Hrvatskoj? HDZ i Andrej Plenković! Tko im je jedina smetnja za uspostavu vlasti na razini oligarhijske tiranije? Predsjednik Republike Zoran Milanović! Jesu li dosad pokušali sve, ama baš sve da ga maknu, smijene, politički eliminiraju? Jesu! Jesu li u tom uspjeli? Nisu! Jesu li naprosto OPSJEDNUTI Milanovićem? Svima vidljivo je da jesu. Znaju li već sad da ga s Primorcem u regularnim uvjetima ne mogu pobijediti? Znaju!

Primorac je politička pudlica Andreja Plenkovića koja za lakovjerne treba glumatati oštrog terijera. Znaju li da će u slučaju redovnih Parlamentarnih izbora 2028. Milanović Plenkoviću kao Šeks Šuvaru 1990. u Saboru reći: `Ideš Stipe, ideš, zbogom Stipe?`. Znaju! Može li to briselski ćato, narcisoidni napuhanko profila Plenkovića, podnijeti kao političku činjenicu? Ne može. Sletio da bude 4 godine u RH, isporuči što treba i odleti. Zabrljao i za kaznu ostaje 12 godina. Puca po šavovima, a Zoki mu je `za sve kriv`.

Što je dakle opcija AP-u? Naći `neke druge načine` da se riješi Milanovića. Koji su to? Ima ih samo tri: Smjena dvotrećinskom većinom u Saboru, Opoziv Predsjednika Republike odlukom Ustavnog suda ili? Ili… zadnja opcija… Dakle urota: Pri čemu je `kvar aviona` opet jedna od `elegantnijih varijanti`. A ne mora se pokvariti ni avion… Dovoljno je da se `pokvari` helikopter kojim se prevozi Predsjednik Republike. I sad stižemo na teren onog što je započelo davno, još prije četiri godine, a ovih dana postaje vrlo vidljivo.

Prvo je TV Nova objavila ilegalne snimke slijetanja Milanovića s nekog puta u svoj ured. Onda se `štedljivi` ministar obrane Anušić oglasio da mu baš tih 8 tisuća eura koliko košta jedan sat leta Black Hawka nedostaje da stabilizira financije MORH-a. Ima, naime, u proračunu prostora za poslati 30-40 milijuna eura svako malo Ukrajini za vojnu pomoć. To nije `niki` problem. Ali ovih 8 tisuća eura BAŠ FALI, nedostaje, pa još fali. I u nastupu iskrenosti Anušić onako baš izvali: `Ali, kad ja ne znam gdje je on?!`.

A zašto bi Anušić morao znati gdje je Milanović? Možda je Predsjednik `u poslu`. I? Znaš ministre, evo ja sam `u poslu`, pa da znaš… Grubo je, ali moramo grubo jer se daleko grublje stvari valjaju ne `iza brda` već prema Brdu Pantovčak. Izumljeni su odavno mobitel i satelitski telefon. I hipotetički recimo `Srbija napala Hrvatsku`… Ministar prvi dozna, nazove Vrhovnog zapovjednika, dogovore se gdje se nađu i vode obranu države. Fizička odvojenost nimalo ne utječe na zapovjednu gotovost! U čemu je dakle problem?

Treba se prisjetiti i Anušićeve eksplicitne javne izjave od proljetos u kojoj je govoreći o vremenu nakon parlamentarnih izbora rekao: `A NA JESEN IDEMO PO NJEGA`? Kako se to `IDE PO Predsjednika`? Policijskom `Maricom`? Ili Turudićevom `istragom`? Ili Gorska služba spašavanja ide tražiti letjelicu…? Na ponos je i diku Slavoniji da ulogu najvažnijih tzv. `korisnih idiota` Andreja Plenkovića uslužno servilno obavljaju upravo Slavonci: tamo gdje su stali Gabika i Bane – nastavlja namrgođeni osječki `Lega`…

Na odluku predsjednika države da na neka putovanja putuje vojnim helikopterom premijer je izjavio: `Black Hawkovi nisu taksiji?!`. Osobi koja je Hrvatsku pretvorila u vlastiti politički kupleraj (dok Jadran gori, dok pet divljaka u pet dana gaze djecu i ljude i bježe s mjesta nesreće) problem je što vojni pilot vojnim helikopterom prevozi vrhovnog zapovjednika.? Ma ne? Druge se neke daleko opasnije, spletke tu igraju. Milanovića žele `odsjeći` da HV o njemu brine. Već sad Predsjednika `više nadziru nego čuvaju`.

I zapravo je Milanoviću najbolja opcija organizirati svečani prijem te im podijeliti zaslužena odličja i zahvaliti se do daljnjeg na suradnji Posebnom odjelu za čuvanje štićenih osoba MUP-a. Ili kako se već zovu. Te kao Predsjednik i Vrhovni zapovjednik svoju sigurnost povjeriti HV-u i VSOA-i. A za MUP i SOA-u ona Čvorovićeva: `Ako me se sete – sete`. Jer, SVE što su dosad namislili – počinili su. Hrvatska se uvijek iznova čudila, bila šokirana, vjerovala da se neće usuditi. Može li im se vjerovati da neće i urotu? Ne može!

P. S. A što da radite Vi drage moje Hrvatice i Hrvati? Ono vama najdraže: Ništa. Samo zadržati taj gard u kom vas više uzbuđuju Severinine suzice na srbijanskoj granici ili XXL dekolte Lidije Bačić nego realna mogućnost da nakon što ste već ostali bez perspektive, još i skončamo kao Srbija. Samo manikirajte noktiće, trepćite umjetnim trepavicama i udarajte selfuše, gauda pred istekom roka na akciji, grickalice, trosjed bojna te žuja i daljinski, nula na kladaru u utakmicama talijanske lige pa dok ide ide. Barem ćete na kraju balade sami sebi moći reći: umjesto da djeci i unucima ostavimo pristojnu i uređenu državu – mi smo najbolja desetljeća svojih života protrajbali u ništa… Postoje vremena u kojima je za put u propast dovoljno biti promatrač. U njima smo.