Piše: M. De.
Simbolično, dvadeset učenika generacije maturanata 2005. godine Ekonomske i trgovačke škole Ivana Domca i njihova razrednica (danas u mirovini) Slavka Bubalo, dugogodišnja profesorica hrvatskoga jezika i u svojoj zadnjoj generaciji ravnateljica Ekonomske (sve do 2011. godine), najprije su fotografijom pred školom obilježili dvadesetu godišnjicu završetka svoga srednjoškolskog obrazovanja. Uslijedio je posjet prostorijama škole, svojoj učionici i na kraju druženje uz večeru u poznatome vinkovačkom restoranu. Odrasla djeca, danas ipak zreli i raštrkani klinci, druženje su nastavili do kasno u noć.
Generacija učenika 2005. godine Ekonomske škole pohađala je dvije godine nastavu u „staroj Ekonomskoj“ te dvije godine u novoj zgradi na Kanovcima. Tadašnji 4.a znao je u svoje četiri godine brojiti 36 do 38 učenika, što bi danas bio dovoljan broj čak dvaju razrednih odjela u srednjim školama ili čak triju u osnovnim.
Dvadeset učenika (čiji je sastav pojačao još jedan u kasnijim satima) sjelo je u svoju učionicu u lijevome krilu zgrade te ih je razrednica Slavka, prvi put nakon maturalnih ispita u lipnju 2005. godine, poimence prozvala te poslušala „nove priče“ učenika svoje zadnje generacije.
– Ravnateljica sam škole bila sve do 2011. godine, do mirovine. Moja je zadnja generacija 2004. i 2005. imala razrednicu-ravnateljicu na kraju trećega i u četvrtome razredu jer nisam mogla na samome kraju prepustiti ih nekomu drugom.
Drago mi je vidjeti da ste ne samo odrasli, nego ste i zreli ljudi – rekla je danas osamdesetogodišnja profesorica hrvatskoga jezika u mirovini.
Učenici pamte mnoge događaje o kojima su razmijenili svoja sjećanja i kasnija iskustva. Osvježila su se sjećanja na park u centru, prve cigarete, kašnjenja s autobusne stanice, profesore, svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji i spačke s maturalca u Beču, Pragu i Budimpešti.
– Kada si u srednjoj školi, po pola si dana s ekipom i možda ju ne doživiš posebno. Zatim prođe 20 godina i toliko se emocija probudi, nisi ni svjestan koliko ih u sebi nosiš. Posebno je bilo vidjeti našu razrednicu. Kao profesorica uvijek je bila dotjerana, prava gospođa. I danas, s toliko godina, ona je još uvijek prava dama – govori nam Tajana, učenica iz generacije te organizatorica okupljanja.
Bivši učenici, danas u svojim bogatim životima, obećali su si da će se odsada više družiti. Iako su neki od njih izvan Hrvatske ili tek u nekome drugom kraju, sve su ih vezali naši Vinkovci i početak novoga tisućljeća.