✍️ Ivan Grigić – Šinko
Kao i svaka bajka i ova bi mogla početi s „Jednom davno…“
E pa, jednom davno nisam želio sebi priznati, tražio sam izgovore, uspoređivao se s lošijim od nas, žmirio na oba oka, iako je znakova bilo i više nego dovoljno…
Trenutak buđenja i početak bolnog otriježnjenja dogodio se na prvenstvenoj utakmici protiv Varaždina (za one pedantne 2. travnja 2011. godine), mi treći na tablici, ekipa atomska s Bartolovićem, Vitaićem, Kresingerom, Čuljkom, Parmakovićem, idealan termin od 18 sati te lijepe, proljetne subote.
Ono što daje dodatnu težinu ovoj priči je što smo samo tri dana kasnije s Varaždinom igrali i polufinale Kupa (!?!), dakle, govorimo o sezoni iz najvlažnijih navijačkih snova!
Vjerojatno bih i dalje, kao prevareni muž, negirao očito i lagao sebe i druge, da mi oči nije otvorio novinar nogometnog časopisa FourFourTwo koji je u Vinkovcima boravio upravo radi te dvije utakmice i prilično iskreno napisao „…uvijek sam mislio da su Vinkovci nogometni grad pa sam ostao neugodno iznenađen posjetom od samo 1.500 ljudi na tako važnoj utakmici!“.
Da sam tada, nakon četiri točena, sreo tog novinara, vjerojatno bih ga izvrijeđao najkreativnijim vinkovačkim psovkama koje u jednoj rečenici objedinjuju fizičku ljubav, kućne ljubimce, roditelje, etničku pripadnost i žensku anatomiju, a sad mi je drago da nisam jer… Čovjek je napisao istinu, koliko god nama ona ne odgovarala!
Već sam, pola u šali, pola u zajebanciji, pisao (podsjetnik OVDJE) zašto stadion Cibalije zjapi prazan, bez obzira na termin, protivnika i mjesto na tablici pa se nisam htio pretjerano baviti uzrocima, nego posljedicama.
– U moje vrijeme bi došlo 20 ‘iljada ljudi, a još toliko bi ih ostalo pred stadionom, Halil bi dao deset komada, a mi bi pili petnaest dana! – reći će vam svaki prosječni svjedok ludih vinkovačkih osamdesetih.
– Nas je na gostovanje išlo uvijek minimalno dvjesto, a kad se raširimo, bude nas i dvjesto pedeset! – galamit će ekipa devedesetih!
– Ja sam propustio samo jednu utakmicu u životu i to kad mi je umrla stara! Taj dan sam stigao tek na drugo poluvrijeme… – zaklinjat će se mangupi s početka stoljeća.
A je l’ zaista bilo tako ili prošlost gledamo, po običaju, pivskim naočalama, sjednimo u vremeplov pa provjerimo…
Statistika, ali zanimljiva!
U sezoni 1966/67. Dinamo Vinkovci se natječe u Slavonskoj nogometnoj zoni (3. rang natjecanja u Jugoslaviji), igra na novootvorenom stadionu Mladosti, prosjek gledatelja je 900 duša, a najposjećenija utakmica je ona kontra Belišća, 2.000 gledatelja.
Idućih godina broj znatiželjnika raste pa se deset godina kasnije (2. Liga Zapad) na tekmama okuplja prosječno 3.167 gledatelja, a najposjećenija je ona protiv Osijeka, 5.500.
Mitske 1982. postavljen je i rekord stadiona od 20.000 navijača (ako ne znate o kojoj se utakmici radi, možda ovo nije kolumna za vas), a prosjek je, za 2. jugoslavensku ligu, solidnih 4.392 gledatelja.
U idućih pet godina 1. jugo-lige cifre su zanimljive, pogotovo 82/83.; 8.962 nazočna, što je i prosjek posjećenosti čitave lige, ali s obzirom da smo bili najmanji grad u tom društvu – vrijedno respekta!
Usporedbe radi, današnji kapacitet stadiona je 9.000, dakle, stadion bi bio kao u Dortmundu – redovno rasprodan!
Tri puta beogradski Partizan, jednom Hajduk i jednom Crvena zvezda su bili najgledaniji u Vinkovcima u tih pet sezona.
Drugoligašku 88/89. ćemo pamtiti po najskromnijem posjetu još od pedesetih godina; mizerna 692 gledatelja, rekord sezone protiv banjalučkog Borca iz Banja Luke, 1.306 namjernika.
Da vam sad ne analiziram godinu po godinu, u nastavku vam poklanjam, kao što je meni bivši vratar, sudac, sportski radnik, skupljač podataka i kroničar Ivo Keškić poklonio (hvala, Ivo!), popis sezona i gledatelja od 1966. do 2011. godine.
SEZONA/PROSJEK GLEDATELJA/NAJPOSJEĆENIJA DOMAĆA UTAKMICA:
66/67. 900 gledatelja – NK Belišće 2.000 gledatelja
67/68. 950 – NK Orijent 4.000 gledatelja
68/69. 1.520- NK Osijek 4.000 gledatelja
69/70. 2.600 – NK Osijek 4.500 gledatelja
70/71. 2.000 – BSK 3.000 gledatelja
71/72. 2.117 – NK Osijek 3.500 gledatelja
72/73. 2.375 – FK Zemun 5.500 gledatelja
73/74. 2.325 – NK Osijek 5.000 gledatelja
74/75. 1.602 – NK Solin 5.000 gledatelja
75/76. 2.777 – NK Zagreb 8.000 gledatelja
76/77. 3.167 – NK Osijek 5.500 gledatelja
77/78. 3.382 – FK Željezničar 10.000 gledatelja
78/79. 2.938 – FK Radnik (Bijeljina) 5.500 gledatelja
79/80. 3.250 – FK Spartak 6.000 gledatelja
80/81. 4.367 – NK Osijek 12.000 gledatelja
81/82. 4.392 – FK Čelik 20.000 gledatelja
82/83. 8.962 – FK Partizan 18.000 gledatelja
83/84. 7.647 – FK Crvena Zvezda 15.000 gledatelja
84/85. 7.032 – FK Partizan 12.000 gledatelja
85/86. 6.824 – NK Dinamo (Z) 12.000 gledatelja
86/87. 5.211 – FK Partizan 12.000 gledatelja
87/88. 1.711 – FK Spartak 10.000 gledatelja
88/89. 692 – FK Borac 1.306 gledatelja
89/90. 1.339 – FK Lirija 4.000 gledatelja
90/91. 1.095 – FK Radnički 3.000 gledatelja
92. 1.360 – NK Hajduk 4.000 gledatelja
92/93. 5.033 – HAŠK Građanski 15.000 gledatelja
93/94. 2.647 – NK Croatia 8.000 gledatelja
94/95. 2.253 – NK Hajduk 10.000 gledatelja
95/96. 1.395 – NK Osijek 2.500 gledatelja
96/97. 1.587 – NK Croatia 5.000 gledatelja
97/98. 802 – NK Croatia Đakovo 1.500 gledatelja
98/99. 2.084 – NK Zadar 5.000 gledatelja
99/00. 1.710 – NK Hajduk 4.000 gledatelja
00/01. 928 – GNK Dinamo 3.000 gledatelja
01/02. 1.757 – NK Zagreb 4.500 gledatelja
02/03. 2.431 – NK Hajduk 7.500 gledatelja
03/04. 1.705 – GNK Dinamo 7.000 gledatelja
04/05. 705 – NK Novalja 5.000 gledatelja
05/06. 2.111 – GNK Dinamo 6.000 gledatelja
06/07. 2.287 – GNK Dinamo 6.000 gledatelja
07/08. 1.906 – GNK Dinamo 5.500 gledatelja
08/09. 2.824 – NK Hajduk 10.000 gledatelja
09/10. 2.780 – NK Hajduk 7.500 gledatelja
10/11. 1.879 – NK Hajduk 6.000 gledatelja
Svatko može ove brojke protumačiti na svoj način pa se slobodno možete oduševiti („Jebote, protiv Osijeka 12 milja ljudi na stadionu, a Druga liga! Uvijek smo bili jaki!“) ili razočarati („Sramotno, dvije i prve ni tisuću ljudi u prosjeku, osamdesetih je toliko ljudi završavalo u marici!“)
Di si bio ’26.!?
Ovih se dana borimo za ulazak u Prvu ligu, igramo dobro, ekipa je sastavljena od dva-tri frajera, ponekog umjetnika i čete fajtera, što je kombinacija koju bi svaki navijač poželio!
Kako tribine odgovaraju na to?
Paaaaa, prilično mlako, 200-300 pacijenata je redovno na terapiji, a brojka se penje do devestotinjak, ovisno o vremenu (mora biti sunčano, ali ne prevruće), terminu ( samo vikend priznajemo i to od 16 sati nadalje) i protivniku (sobzirom na to da u našoj ligi nema velikih imena, privući će nas vodeći na ljestvici).
Usput, prošle sezone smo imali 444 gledatelja u prosjeku, ne vjerujem da će se nešto radikalno promijeniti u mjesecima koji dolaze, ali pričekajmo, znate kako kažu u Vinkulji: „Čuda se događaju… Ali, u pravilu nekom drugom!“.
Vinkovci – čuvar tradicije i povijesti? Vjerojatno.
Vinkovci – najstarije naselje u Europi? Tako kažu.
Vinkovci – nogometni grad? Teško…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.