PIŠE: Ante JUKIĆ
Čitatelji koji se odvaže ići dalje od naslova znaju mi reći kako ja zapravo poskrivećki branim političare. Onako, u celofanu. Ne znam što bih rekao na ove objede. Žao mi je ako je netko stekao takav dojam, jer to je daleko od istine. Nema tu nikakvog skrivanja i zamatanja, političare branim otvoreno i nedvosmisleno. Imaju i oni, naravno, svojih mana, ta ljudi su, ali usudim se reći kako su generalno najbolji dio društva. I zato se ne slažem s onom izlizanom frazom, po kojoj ‘svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje’. Možda u nekim državama i je tako, no kod nas sigurno nije. Na sreću.
Mogao bih sad navesti veliki milijun razloga zbog kojih poštujem te ljude, ali ovog puta zadržat ću se na tri. Sve su nekako vezane uz izbore. Evo, za početak sam izlazak na njih. U nekim državama to nije pravo, nego obveza. Ako se bez opravdanog razloga ne udostojiš izaći na izbore, slijedi ti kazna. Naši političari puno su fleksibilniji po tom pitanju. Možeš, ali ne moraš, nitko te ne sili. No, to nije sve. Oni nama ponekad čak i plaćaju izlazak na izbore. Što reći na takvu gestu? I, skromni kakvi jesu, uopće niti traže, niti očekuju da glasaš za njih. Dakle, lagano staviš novce u džep, a glasaš za koga hoćeš. Nezahvalni ljudi u tome će vidjeti kupovanje glasova, no ovdje vidim velikodušnost kakvu ničime nismo zaslužili.
Isto tako, s približavanjem izbora, nekako sve oko nas živne. Lopate, miješalice i kamioni gdje god se okreneš, radi se punom parom na sve strane. A kad se uđe u sami finiš, na scenu stupaju škare i vrpce. Vječni negativci i čangrizavci opet će biti nezadovoljni, dok ću se ja opet upitati: „U čemu je problem?“. Kad će se raditi, ako ne u proljeće? To što su izbori uglavnom u to vrijeme, pa sve nekako izgleda pomno planirano, puka je slučajnost. Uostalom, pa ako se baš i hoće malo pohvaliti i zaslužiti pokoji bodić, što je tu tako loše? Za to smo ih valjda i birali, kako bi nešto napravili. Kad ne rade ništa, problem je, sad kad se radi, opet ne valja. Meni ti radovi uoči izbora uopće ne smetaju. Zapravo, poželjni su i političari zbog njih mogu samo dodatno porasti u mojim očima.
Za kraj sam ostavio meni možda i najbolju stvar kod političara, koju većina ljudi opet pogrešno shvaća. Znate ono, kad se otvori igralište ili nekakav sadržaj koji nije po volji intelektualno superiornom dijelu nacije, pa krene lamentiranje o ‘kruhu i igrama’. Nikad mi nije bilo jasno to posprdno korištenje dotične fraze. Dakle, nahrane te i daju ti baviti se sportom? Pa što je tu toliko loše? Ja bih odmah potpisao život u kojem ću sit bezbrižno ganjati loptu, posao velikodušno ostavljam drugima. Još ako su video-igre, pa ne moram ni mrdati s kauča. Ogledni jedan primjer nezahvalnosti i razmaženosti. Sve im daš, i opet im ne valja.
Zato, ako netko ima problem s poticajima za glasanje, sa svime što će političari izgraditi i kruhom koji će nam udijeliti, neka slobodno meni pošalje. Ja to sigurno neću odbiti. Novac pogotovo.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.