I ove su subote u središtu Vukovara žene oboljele od karcinoma dojke ponovno stale iza istog zahtjeva – da se dr. Mariju Begoviću omogući ambulantni rad u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro” Vukovar. Istodobno, potpisi za istu inicijativu prikupljaju se i u Iloku.
Razlog njihova okupljanja nije administrativne prirode. Kažu da je riječ o čovjeku kojem vjeruju, liječniku koji ih je vodio kroz najteže životne trenutke i kojem žele ponovno moći doći u Vukovaru.
Dr. Begović od 1. lipnja više nije zaposlenik vukovarske bolnice, već Doma zdravlja Vukovarsko-srijemske županije. Iako ima suglasnost novog poslodavca za ambulantni rad te je izrazio spremnost nastaviti raditi s pacijenticama, omogućeno mu je ordiniranje u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci, ali ne i u Vukovaru. Upravo zato pacijentice koje boluju od ove opake bolesti traže da se ta odluka preispita i promijeni.
“Prvo čovjek, pa tek onda vrhunski liječnik”
Među onima koje su došle dati podršku bila je i Slobodanka Bajić iz Negoslavaca, pacijentica dr. Begovića već tri godine. S emocijama govori o trenutku kada je sa samo 36 godina saznala da boluje od proširenog karcinoma.
– Razboljela sam se s 36 godina. Bojala sam se svega. Nije ga zanimalo odakle dolazim, kakve papire imam, ni tko sam. Prišao mi je kao čovjek. U tri dana postavio je dijagnozu, sve mi objasnio i odradio svoj posao. Prije svega je čovjek, a onda vrhunski profesionalac. Njegov odlazak za nas je veliki gubitak – kaže Slobodanka.
Danas tri puta mjesečno putuje na terapije u Osijek, a dodatna putovanja u Vinkovce za preglede, kaže, predstavljaju novo opterećenje.
– Nije svejedno tko vas dočeka kada prolazite kroz bolest. Bitno je kome se prepuštate, kome možete vjerovati i kome se možete javiti kada vam je najteže. Rečeno nam je da ćemo u Vinkovce, ali to nije razumno. Ovo nije pitanje koliko ga mi želimo, nego koliko nam je potreban.
Posebno ističe ono što, kaže, ne može naučiti nijedan fakultet:
– Nikada nije gledao tko je iz Iloka, tko iz Negoslavaca, tko se kako zove ili kojoj nacionalnosti pripada. Nakon operacije bio je dostupan u svako doba dana i noći. Takvu predanost rijetko ćete vidjeti. Prije svega, on je veliki čovjek.
“Pacijenti bi trebali biti na prvom mjestu”
Istovremeno se potpisi prikupljaju i u Iloku, gdje je štand organizirala Vesna Štajner koja kaže kako stanovnici krajnjeg istoka Hrvatske gravitiraju vukovarskoj bolnici te da odlazak u Vinkovce mnogima predstavlja velik problem.
– Nažalost, i ovdje postoji velika potreba. Iz Iloka do Vinkovaca i natrag putuje se više od stotinu kilometara. Nama je Vukovar prirodna bolnica i zato želimo da se ambulanta ponovno pokrene i da u njoj ponovno radi dr. Begović.
Naglašava kako se iza peticije ne kriju nikakvi drugi motivi osim interesa pacijenata:
– U njega imamo bezgranično povjerenje. Smatramo suludim da se tako lako dopusti odlazak jednog ovakvog stručnjaka iz vukovarske bolnice. Još više boli činjenica da se čini kako sve ovisi o nečijoj odluci ili dobroj volji. Ako je tako, onda se pitamo zašto interesi pacijenata nisu na prvom mjestu.
Organizatori najavljuju kako će se potpisi za peticiju prikupljati i sljedeće subote, 4. srpnja, u Vukovaru i Iloku.
– Za nas koji se svakodnevno borimo s teškom bolešću ova inicijativa nije samo pitanje organizacije zdravstvene skrbi. Prije svega, riječ je o našem nastojanju da uza sebe opet imamo liječnika kojemu vjerujemo i koji nam je u najtežim trenucima života bio mnogo više od liječnika – zaključuje Vesna Štajner.