PIŠE: Ante JUKIĆ
Zločin na Ovčari neizbježno sa sobom otvara pitanje zaborava i oprosta. Neki ljudi smatraju kako se treba okrenuti budućnosti, a prošlost zaboraviti, jer se ionako ne može promijeniti. Lijepo zvuči, ali ima jedan problem. Čovjek nije računalo kojem možeš samo izbrisati emocije, bol i memoriju, a kad bi i uspjeli, pitanje je koliko bi to zapravo bilo dobro. Jer, povijest je učiteljica života. Na greškama se uči, kako ih ne bi ponavljali u budućnosti. Drugi, opet, kažu kako se ne smije zaboraviti, ali mora oprostiti. A ima i onih koji nikad ne bi ni oprostili.
Biti sposoban oprostiti jedna je od najvećih vrlina, slobodno bi mogli reći i milosti. I ako je svirepo ubojstvo nemoćnog najniža razina na koju može pasti, onda je oprost najviša na koju se čovjek može uzdignuti. Za kršćanina dvojbe ne bi trebalo biti. Uostalom, sam Krist govorio je kako treba oprostiti i neprijatelju, i to ne jednom, ne sedam puta, nego ‘sedamdeset puta sedam’.
Međutim, oprost zahtijeva i neke uvjete. Ono što je najvažnije, oprostiti može samo onaj kojemu je učinjeno zlo. Nitko to ne može učiniti u njegovo ime, a mi danas često imamo taj slučaj. Ne mogu ja oprostiti zločin koji je počinjen nekom drugom. Isto tako, da bi oprostili, moramo znati kome opraštamo, što opraštamo i, što je najvažnije, taj netko mora svoj grijeh priznati i oprost zatražiti. A to nije lako. Ako je oprostiti teško, onda je zatražiti oprost još teže.
Kad govorimo o zločinima u Vukovaru i općenito Domovinskom ratu, još uvijek je puno toga u magli. Nekakva uvijena, zapakirana i općenita priznanja postoje, no sve je to nedorečeno. Nema nedvosmislenih i jasnih konstrukcija, a nema ni konkretnih poteza i odluka koji bi potvrdili iskrene namjere. Kod Domovinskog rata to bi bili priznanje agresije, plaćanje ratne odštete i maksimalna suradnja po pitanju procesuiranja zločinaca i otkrivanja preostalih grobnica. Dok god mnoge obitelji traže svoje najmilije, zločinci žive kao slobodni građani, a mnogi neki koji dosta toga znaju šute, teško je govoriti o oprostu.
Da, teško je oprostiti. Ne zato što ljudi ne žele, nego zato što ih nitko nije pitao i što nije priznao svoja (ne)djela. Jednostavno, ljudi bi oprostili, ali nemaju kome.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.