PIŠE: Ante JUKIĆ
Vinkovačke jeseni su tu, no osobno nisam nešto posebno ushićen zbog toga. Štoviše, moram vam priznati kako sam silno zabrinut zbog onoga što će naša mladost slušati u danima pred nama. A sve pod krinkom nekakve izvornosti i tradicije. Iskreno, meni i sama imena izvođača bude sumnju. Sve neki bećari, lole i bekrije, nitko ozbiljan i pouzdan. Oni, pak, koji nisu veseli i neodgovorni, sami sebe nazivaju najboljim hrvatskim tamburašima i gazdama. Nimalo skromno i ponizno, ako mene pitate. I nipošto nešto bih našoj djeci želio pokazati kao primjer.
Kad se nekako makneš od imena, dočeka te novi šok. Jedan pije da zaboravi i kocka da se umori, drugi troši novce koje je dado vridno zaradio, treći je obišao sve birtije i još se nije smirio. Ima i onaj koji s pajdašima ide od Požege i Županje sve do Vukovara. I još maltretira ženu da mu otvori kapiju, a ona se taman počela moliti. Kakvu poruku šalju takvi stihovi? Ne znam za vas, ja tu vidim elemente obiteljskog nasilja. Ma lako i za ženu, ali još se hvali kako i pijetle budi kad se kući vraća? Ni jadne životinje zbog njega nemaju mira.
Ma, što me to uopće iznenađuje? Pa taj isti bećar u jednoj se pjesmi hvali kako je pijan, ali ne jako, pa je to valjda onda u redu. Kao vrhunac svega, dotični je htio postati i predsjednik. E, to bi tek bila katastrofa. Zamislite kakva bi to bruka bila, da nam takvi ljudi vode državu. Što bi time poručili našoj djeci, kakve bi im vrijednosti propagirali?
Ne moram ni spominjati one koji cijele noći piju, pa onda danju spavaju, kao ni one koji su proćerdali cijelu djedovinu. Što ćemo s muškarcima u već ozbiljnim godinama koji besciljno lutaju šorovima i sokacima, koji su ljubili svaku snašu u selu? I još se na kraju čude kako je snaša otišla za gospodina punih džepova. Ne, eto, za tebe je trebala otići, koji se još i hvališ kako nemaš ništa u džepu. Pa nije ta snaša luda, ne može se cijeli život živjeti od te tvoje tambure.
Što reći? Uludo potrošena mladost, pa sad još uvijek ni posla, ni obitelji ni ikakvog smisla u životu. I sve ovo, naravno, uz nezaobilaznu rakiju, koje su svima puni podrumi. Ne znam, dragi čitatelji, što vi mislite, ali sve više se pitam treba li naše mlade uopće pustiti u grad za Jeseni? Smijemo li ih kao odgovorni roditelji izložiti ovakvim sadržajima?
Gdje god se okreneš, samo slušaš o nekakvoj depresiji, beznađu, lijenosti, apatiji, tragedijama i ispraznim zadovoljstvima. O curama koje su odveli, na silu udali i u snijegu pronašli. Jako rijetko ćeš čuti nešto pozitivno, nešto o sretnoj ljubavi, o čednosti, marljivom i poštenom radu, apstinenciji od alkohola i raskalašenih noćnih izlazaka. Ima, ‘ajde, taj jedan Andrija, on stvarno može biti uzor, i Ana i Stipa su dobar primjer, ali teško takvi dolaze do izražaja pored ovih bećara, lijenčina i besposličara. Čak i o toj jednoj vječnoj ljubavi samo priče kruže, tako da je upitno možemo li nju uopće smatrati istinitom.
I onda, kao da već ovo samo nije dovoljno, kad takvi bećari još postanu i nasilni, stvarno se možemo upitati – kakva je to glazba?
Znamo svi za onog kojem su udali dragu i doveli tamburaše, pa tugu gasi, a kako drugačije, nego alkoholom. Koliko god mu majka govorila da i drugih cura ima, lipih i milnih kao što je njegova neprežaljena, on ne sluša, nego još od bijesa i konje tuče!? Halo momak, pa što su ti konji krivi, nisu je oni udali! Daj, digni se od stola i počni nešto raditi, ne možeš cijeli život piti i tugovati.
Lako, dragi čitatelji, da je on jedini, ali takvih je more. I takav život se, molim lijepo, u toj našoj ‘divnoj’ tamburaškoj glazbi veliča. To je poželjno. Ti bećari su baš pravi frajeri, ako si normalan, marljiv i bez poroka, onda nisi zanimljiv. Meni se to ne sviđa i definitivno neću vinkovačkim klincima savjetovati slušanje tamburica. Mladi moji, čuvajte se, nemojte upijati sve ono što čujete u tim pjesmama!
Manite se tamburice, nađite glazbu koja će vam dati dobar primjer. Ja bih vam preporučio našu braća s juga, njihovi stihovi i note pravi su melem za uho i dušu. Umjesto tamburici koja vas truje i deprimira, okrenite se klapama, mandolinama i dalmatinskim zvucima. Tamo stvarno nema ništa loše. Ili?
Ruku na srce, nema tu neke prevelike razlike. Tek nešto drugačiji izričaj i ambijent. I tamo dominiraju lijenost, depresija i beznađe, rakije možda nema, ali zato vino i bevanda teku u potocima. Pa njihov bez konkurencije najveći adut cijeli je život proveo u melankoliji i nekakvoj apatiji. Kako je i sam rekao, cilega je života tija samo nju, i u tom čekanju je uvenuo kao cviće bez vode. I bez obzira što bi sve da za nju, nikad je nije imao. Zbog nje je u pjesmama i umirao, i to dva puta. Ima, doduše, i jedan koji nije dalmatinac i koji umire 100 puta, i to dnevno, no meni su i ova dva puta previše. Ne želim da mi dijete sluša kako se umire zbog ljubavi. Je li to bila Magdalena ili neka druga, nije ni bitno, ostaje činjenica da se patnja i bol provlače kroz sve njegove pjesme i da zbog toga sam nikad u ljubav nije vjere imao. Iako je drugima, treba biti pošten i to priznati, uvijek govorio da vjeruju u ljubav.
Ni kod druge velike dalmatinske legende nije puno drugačija priča. On čak otvoreno poručuje da nema razloga da živi, da nema noćas čemu da se divi. Premda, opet, u jednoj drugoj pjesmi kaže da mu je ovaj jedan život malo. Ne zna čovjek, očito, ni sam što želi. A, budimo iskreni, malo je i ohol. Pazi ovo, nebo će plakati i izgubiti sjaj ako ona njega ostavi? Momak, svaka ti čast, ali nisi baš toliko bitan.
Jedan opet poručuje kako će sve preživit, kako je na sve spreman, a ne može se pomiriti s jednostavnom činjenicom da nje nema. To mi nikad nije bilo jasno, takvi muškarci, sve mogu, ali kad su žene u pitanju, onda odjednom najveći slabići postanu. Toliki, da su zbog nje sposobni cijeli život protratiti, čak i otvoreno zazivati njegov kraj. Mladi moji, ne slušajte takve, nemojte da vam takvi budu uzor.
Ima i onaj kojemu su za ljubav, kao, potrebni samo žena i more, kojemu za sriću triba samo dite. Šoldi mu, kao, nisu nešto posebno bitni, nije u njima sve, ali su mu zato gaže paprene. A i Ferrari je u garaži, neka se nađe. Malo površno i licemjerno za moj ukus. S jedne strane kamen, more i maslina, a s druge sav taj luksuz.
Da ne bi ispalo kako su problem samo muški izvođači u Dalmaciji, u ime rodne jednakosti spomenut ću i nekoliko loših ženskih primjera. Jedna otvoreno priznaje da je skitnica, a druga cijelu noć lumpuje i otvoreno propagira opijanje vinom, pa se onda čudi kad od takve količine alkohola nekoga zaboli glava. Ali ne, nije to do vina, srdela je kriva.
E sad, kad su im dive takve, onda je bolje ni ne spominjati dalmatinske izvođačice nešto lakših nota, prizemnijeg izričaja i oskudnijeg odijevanja. Tu bi se tek našlo svega, pa ću odmah stati. To što one u svojim scenskim nastupima i pjesmama veličaju… Strašno.
Kad pogledam cijeli taj opus koji nam dolazi s juga, ne mogu reći da je to nekakav primjer našoj mladosti. Kao i ovi naši bećari, i oni dolje uglavnom leže, pate, piju i čekaju onu pravu, ali nije im mrsko u tom čekanju malo se zabavljati i s drugima. Drugačije valjda ne bi znali kako njihovoj odabranici nijedna nije ni do koljena. I takvom načinu života, dragi moji čitatelji, pišu se ode. To je neki ideal kojem trebamo težiti. Pa oni su, i to ne jednom, opjevali konobe kao svoj dom, kao mjesta kojima su dali cijelu svoju mladost. Što dalje uopće pričati? Nisam baš čuo da skladaju ode radu i marljivosti, ni slučajno, ali konoba i bevanda su zato nezaobilazna tema. Lijepo ti sinko lezi i pij, a to što je maslina neobrana, nikoga briga nije.
Ne znam, nisam pametan. U dalmatinsku glazbu stvarno ne bih htio dirati, jer znamo i sami koliko su oni dolje spremni podnijeti kritiku. Oni se još ne mire ni s jednostavnom činjenicom da je more voda, pa me strah i pomisliti kakva bi njihova reakcija bila kad bih rekao da su njihove najveće glazbene zvijezde loš primjer našoj mladosti.
Zato ću se okrenuti tamburici, i uputiti apel onima koji imaju moć donijeti konkretne odluke. Kako sad za Vinkovačke jeseni, tako i za ubuduće. Ljudi, ako želite imalo dobro onima na kojim svijet ostaje i generacijama koje dolaze, ako želite voljeni nam grad sačuvati od lošeg utjecaja glazbe, znate što vam je činiti. Zabranite tamburicu!