Onako intuitivno – teško provjerljivo – ali intuitivno i po nekoj logici; predsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza Marijanu Kustiću i nije odveć drago što Zvonimir Boban preuzima ulogu prvog čovjeka Dinama.
Evo odmah primjera tog potencijalnog Kustićevog nemira; zašto HNS na svojim stranicama nije, barem kurtoazno, čestitao Bobanu na novoj funkciji? Zamislite, taj događaj – za Dinamo događaj desetljeća! – za Hrvatski nogometni savez nije čak ni vijest, toliko beznačajna da je nije čak ni zabilježio. Zašto, pobogu!? I zašto čekati Bobanovo službeno imenovanje 1. lipnja, kada ga je Dinamo već predstavio kao predsjednika Uprave?
Pa ne uživa li taj Boban u statusu legendarnog, karizmatičnog kapetana brončanih vatrenih s 49 nastupa? Nije li Boban 1990. godine bio nacionalni heroj, kao prvi sportaš koji je „rušio Jugoslaviju”? Nije li u postigračkoj eri Hrvatsku zastupao u najznačajnijim svjetskim nogometnim institucijama? Zar taj Boban ne zaslužuje barem HNS-ovo: „Kapetane, dobrodošao natrag u hrvatski nogomet!”?
Preletjeli smo na brzinu službenu stranicu HNS-a i umjesto Bobanovog uočili na njoj jedno značajnije imenovanje. Značajnije – to znači da ga je HNS objavio: „Davoru Iviću sedmi mandat na čelu ŽNS-a Sisačko-moslavačke županije”.
Preletjeli smo prigodno i do 10. ožujka 2024. godine, kada je Velimir Zajec u prijepodnevnim satima postao Dinamov predsjednik. Istoga dana u poslijepodnevnim satima HNS je na svojoj stranici objavio ne samo vijest da se to dogodilo, ne samo kurtoaznu čestitku, nego i dirljivo Kustićevo pismo novom čelniku Dinama:
– Vrata Hrvatskog nogometnog saveza uvijek su vam otvorena za razgovor i suradnju na zajedničkom razvoju hrvatskog nogometa. Želim vam puno uspjeha s Dinamom na europskoj sceni, a na domaćoj – u nikad zanimljivijem i napetijem prvenstvu – neka pobijedi najbolji – napisao je u zaključku dirljivog pisamca Marijan Kustić.
Godinu kasnije, o Bobanu – gromoglasna Kustićeva šutnja. Zašto, kako, otkud sve to?
Vrlo jednostavno; pojava Zvonimira Bobana u Dinamu, odnosno u hrvatskom nogometu, za Kustića je znak alarma, budući da se prvi put otkad je Kustić predsjednik – a to je od srpnja 2021. godine – upravo nazire prvi proplamsaj oporbe. Snažne, karizmatične, moćne, utjecajne oporbe. Oporbe čiji će svaki istup odzvanjati.
A, ruku na srce, Boban je i bez angažmana u Dinamu već neko vrijeme Kustićev oponent. Pritajeni, ali iznimno motivirani suparnik. Još od veljače 2024. godine i famoznog UEFA-inog kongresa u Parizu na kojemu su Kustić i HNS čvrsto – i deklarativno, i službeno glasujući – stali uz predsjednika UEFA-e Aleksandra Čeferina. Prevedeno; okrenuli su leđa pobunjenom Bobanu u njegovoj borbi s Čeferinom, navodno u borbi za pravedniji UEFA-in Statut. Naravno da Zvonimir Boban (čiju sam osvetoljubivost, nota bene, osjetio na vlastitoj koži u vrijeme zajedničke ere u Sportskim novostima) nikada neće oprostiti Kustiću. I da ga Kustić nerado ima u svojoj blizini.
Evo, Kustić je na nedavnoj utakmici Hrvatska – Francuska u Splitu ugostio visoku UEFA-inu delegaciju u kojoj su bili Čeferin, Figo i Asanović, zatim bili su tu i bivši vatreni Štimac, Vulić, Bilić, Pletikosa, Vrsaljko, Rakitić… Ali ne i Zvone Boban.
Marijan Kustić nedavno je, u veljači 2025. godine, glatko dobio novi četverogodišnji mandat na čelu HNS-a. I zato što je objektivno uspješan predsjednik – a takvim ga u najvećoj mjeri čine uspjesi A reprezentacije, ali i zato što nije imao protukandidata. Zato što nikada nitko nije propitkivao njegove odluke i stavove. A i tko bi to činio kad je Izvršni odbor sastavljen od njemu bliskih i lojalnih ljudi?
Međutim, već neko vrijeme bode oči kako ni Hajduk, ni Dinamo već godinama nemaju svoje predstavnike u Izvršnom odboru HNS-a. A ima ga gotovo polovica klubova SuperSport HNL-a; Rijeka (Mišković, Raić-Sudar – iako je potonji nominalno predstavnik NS-a Istarske županije), Gorica (Črnko), Lokomotiva (Šikić) i Slaven Belupo (Markulin).
E sad, zar mislite da će Boban, kada se kroz dogledno vrijeme zahukta u građenju novoga, snažnog Dinama, s distance promatrati kako se bez njega za stolom donose strateške odluke u hrvatskom nogometu? Zar mislite da bi Boban – da je imao funkciju u hrvatskom nogometu – odšutio prema vrhu HNS-a skandaloznu aferu s curenjem snimki iz VAR-sobe? Zar mislite da bi Boban šutio na imenovanja raznih Oreščanina, Skočića ili Gračana na izborničke pozicije? Zar mislite da bi Boban šutio prema šefu sudaca Layecu u nepokolebljivoj zaštiti sudačkih devijacija? Poput one da se u kaljuži do koljena igra utakmica Dinamo – Osijek. Ne bi. Sigurno ne bi.
Novost je, međutim, što u odnosu na spomenute gafove Boban više nije distancirani promatrač, nego se odjednom nalazi nadomak stjecanja legitimiteta u hrvatskom nogometu. Naime – čisto hipotetski – poželi li Boban kao uspješni čelnik Dinama jednoga dana preuzeti Zagrebački nogometni savez i tako steći izbornu bazu, teško da bi se našao netko tko bi se tome suprotstavio.
Osnovni preduvjet za to je da se Boban u međuvremenu na nekoga ili na nešto ne naljuti i podvije rep. A to mu do sada nije bilo strano; ni u Sportskim novostima, ni u Milanu, ni u UEFA-i.