✍️ Ante JUKIĆ
Naša najbolja skijašica u velikoj je krizi, rezultati koje ostvaruje u posljednje vrijeme nisu dobri i ne treba bježati od toga. O čemu se točno radi, mi možemo samo nagađati, to najbolje znaju ona i članovi njezinog najužeg kruga. Ako i oni, jer u sportu se ponekad događaju stvari za koje jednostavno nitko nema objašnjenje. Sigurno je jedino da Zrinka nije zaboravila skijati, i da nije ‘čudo za jednu sezonu’, kao što neki ljudi sugeriraju. Sve ono što je ostvarila u mladim kategorijama, pa onda i način na koji je ušla u Svjetski kup, govore upravo suprotno.
Uostalom, čak i da više niti jednu utrku ne odvozi, Zrinka je napravila više od većine nas u vlastitim ‘branšama’, a posebno od onih koji kao da su jedva dočekali ovu njezinu krizu. Jer, kad bi ti dušobrižnici bili barem upola toliko uspješni, znali bi cijeniti i uspjehe drugih. Pa bi, ako već ne mogu reći nešto konstruktivno i pozitivno, jednostavno – šutjeli. Barem bi toliko pristojnosti imali.
Kad god sportaši ili neke druge poznate i uspješne osobe zakažu, svjetla pozornice preuzimaju stručnjaci svih vrsta. Oni koji najčešće jako malo znaju o temi, u ovom slučaju skijanju, ali ih to ne sprječava dijeliti packe i sipati žuč. Internet je (nažalost) dostupan i njima.
„Ostavi se skijanja, radi nešto korisno!“
„Sad se vidi da je ono lani bilo slučajno.“
„Zrinka, vrijeme je za penziju!“
„Sramota je što mi sve to plaćamo.“
Ovo su samo neki od komentara koje slušam/čitam u posljednje vrijeme. Što uopće reći na to? Jadno, ali i znakovito, jer kad netko i u ovakve priče uspije nekako ubaciti izlizane populističke floskule o novcu koji se baca, to podosta razotkriva mentalni sklop autora. Zrinka troši naš novac? Tom logikom, svi mi trošimo naš novac, pa i oni koji su najglasniji u ovom slučaju.
Svakog dana iznova se možemo uvjeriti kako su samopouzdanje, bahatost i britkost ljudi na društvenim mrežama obrnuto proporcionalna njihovoj hrabrosti i dosezima u stvarnom životu. I kako pojedinci svojim komentarima zapravo puno više govore o sebi, nego o onom koga komentiraju. Mogli bi reći, javno iznose svoju dijagnozu.
Ironično i apsurdno je to, pronalaziti zadovoljstvo i ispunjenje u omalovažavanju nekoga tko uopće ne zna da ti postojiš. I koji je, k tome, puno uspješniji, pa i bogatiji od tebe, kad se već o novcu govori. Danas Zrinka, sutra rukometaši, prekosutra nogometaši, uvijek će se naći netko. Kod nas su, očito, sport i glazba postali savršeni poligon za ispoljavanje osobnih frustracija i liječenja kompleksa.
Zrinka ima 22 godine. Još jednom, 22 godine. Njezina karijera praktički je tek počela i pred njom su još mnoge godine skijanja. A vrlo vjerojatno i pobjede, koliko god one danas izgledale nedostižne. Kao što sam već rekao, pa i da ne bude više nijedne, ona se upisala u povijest, već je napravila mnogo. Trenutno očito ima problema, no oni izgledaju bezazleno u odnosu na one s kojima se bore mnogi njezini kritičari.
P.S. Ove 22 godine koje sam spomenuo, napunila je baš jučer (26. siječnja). Pošto iz pouzdanih izvora znam da čita Budicu, iskoristit ćemo ovu priliku kako bi joj uputili čestitke. Sretan rođendan, Zrinka!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.