PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
„Stavili su nam utakmicu između batka i zabatka!“, znao je, svojim dubokim profesorskim glasom reći trener Tonko Vukušić, kad bi nam u Virovitici naštelili da igramo u nekom ranom (po)podnevnom terminu.
Ovonedjeljna Cibina utakmica također će se odigrati za vrijeme ručka (početak u 12.30 sati, protivnik Jarun), a nastavimo li u kulinarskom tonu, sve ukazuje na to da bi mogla biti sočan desert.
Na pamet mi ne pada da vas ovom kolumnom nagovaram na stadion, a još manje molim, jer „koga tjeraš u crkvu, taj se Bogu ne moli“, ali ipak…?
Pregršt razloga („pregršt“, najpodcijenjenija riječ u hrvatskom jeziku, op. a.) postoji da nedjeljno popodne provedete baš na tribinama:
Cibalia je u sjajnom nizu, četiri kola su do kraja osnovnog dijela, na vrhu ljestvice gužva k’o na Ani Bekuti, igramo odlično, atmosfera još bolja, a onaj derpe s Nove TV kaže da će biti lijep sunčan dan. Dovoljno?
Gledajući regularni dio 2. lige, odnosno prva 22 kola, jedna stvar je izuzetno važna; za razliku od seksa, ovdje je bitno završiti prvi!
Prvo mjesto donosi u nastavku prvenstva jednu utakmicu više kod kuće (šest kući, 5 away) i zadnje kolo bi drugoplasirani gostovao u Vinkulji!
Da, ništa ne morate reći, i ja vrtim taj film u glavi!
Razmišljao sam („Čime?“, uvijek me upita kćer Korana) o dva moguća scenarija povratka u „dane slavne, dane ponosne“;
prvi je da posložimo sve strukture kluba, od pionira da tribina, od ulazne brave do umjetne trave, od dugova do sudova i tada, sređeni i neopterećni, napadnemo Prvu ligu kao onaj osrednji slikar Poljsku ’39.
Godine su prolazile, ta misija se pokazala nemogućom, stagnirali smo, u mnogo stvari tonuli sve dublje tako da spas vidimo u Planu B, kojeg upavo provodimo, a koji kaže…
…ako se ukaže prilika, uđemo u Prvu ligu pa onda, s novcem od HNS-a, od TV prava, od igranja naših klubova u Europi, sponzora, ugovora i tomu i slično, pokušamo pokrpati nedostatke.
Za sada nam ne ide loše jer…
AKO pobijedimo Jarun (ili KAD pobijedimo Jarun, ovisi koliki ste optimist), Cibalia bi ostvarila šestu prvenstvenu pobjedu u nizu, što je fenomen kojem smo svjedočili samo tri puta (!!!) od postanka Hrvatske nogometne lige.
Relativno nedavno, u sezoni 2018/19. pod vodstvom trenera Petra Tomića pobjeđivali smo Bjelovar, Croatiju, Marsoniju, Koprivnicu, Slavoniju i Vihor. Ne želeći umanjiti taj uspjeh ipak ću spomenuti da se to dogodilo u 3. ligi pa ću fokus prebaciti na iduća dva niza.
U sezoni 1997/98. pod vodstvom spomenutog Tonka Vukušića redom su padali Valpovka, Otok, Graničar, Belišće, Baranja i Marsonia.
2015/16. u nolanovskoj završnici pod komandom Stanka Mršića tučemo Zadar, Rudeš, Dinamo II, Dugopolje, Sesvete i Lučko pa nam je u posljednjem kolu bio dovoljan remi protiv Šibenika. Evo vam još nešto za razmišljanje:
postoji li navijač Cibalije koji je tog dana bio u Šibeniku, a da mu ta tekma nije u TOP 5 svih vremena?
Ovim slavnim sezonama je zajedničko to da je Cibalia igrala 2. ligu, da su oba niza napravljena u proljetnom djelu i da smo na kraju ušli u viši rang. I još nešto;
jedna osoba povezuje ta dvije pobjedničke sezone i ovu aktualnu (odgovor pročitajte u prvom komentaru na Facebooku).
Zanimljivo je spomenuti da je šjor Tonko te slavne ’98. imao 64 godine, a Mrša 2016. punu 61 godinu.
Sadašnji trener Tomislav Čuljak u svibnju puni 39.
A Cibalia nikada u HNL-u nije imala sedam pobjeda u nizu!
Bez pritiska, samo kažem…
Dobri momci
Dva ogromna razloga hrane moj optimizam i šapću mi da bi ova godina mogla biti „The godina“.
Kad čujete sastav: Majdančić na vratima, obranu drže Lučić i Čuljak, u sredini ordinira Muženjak, a u špici Mustapić i Bojko, vjerujem da ćete pomisliti kao i ja – „jebena ekipa za uzeti veteranski turnir na Lapovcima, u Rokovcima, a bome i Županji. Možda samo da golmana promijene!“
Da, to su momci s mali milijun utakmica iza sebe, ogromnim iskustvom, znanjem, voljom i ponekom operacijom koljena, a danas su na vodećim pozicijama u klubu.
Uz sve navedeno, posjeduju karakter, muda i ono najvažnije – vole klub… Jako vole klub!
To nas dovodi do glavnog uzroka bujajućeg optimizma navijača Cibe: IGRAČA!
Rastrčani, poletni, nabrijani, grebu, trče, kližu, galame, vidi se da su zavoljeli ovaj dres, ove boje, grad, navijače… Mogao bih ovako unedogled, pregršt epiteta zaslužuju ovi momci. Dobri momci.
15 utakmica do kraja sezone.
15 koraka.
Izgleda puno, kao 15 kilometara.
Na tom putu će se ponekad vjerojatno i okliznuti, možda istegnuti zadnju ložu, popiti lakat ili sjebat’ aduktor, ali…
Prvi korak ovog putovanja je u nedjelju, „između batka i zabatka“, idemo preplivati Jarun pa ćemo razmišljati o Dubravi, Karlovcu, Dugopolju…
Uz ovakav pristup igrača, uprave, navijača i svih koji vole ovaj Klub, ona delbojevska „…iduće godine u ovo vrijeme“, ne čini se nemogućim!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.