✍️ Ante JUKIĆ
Kaotično je ovo vrijeme u kojem živimo. Svaki dan bombardirani smo hrpom (dez)informacija, izloženi uvijek istim raspravama koje umaraju. Nudi nam se toliko toga, sve nam je na dohvat ruke. Sve, osim mira, spokoja i tišine. Gotovo je nemoguće naći ‘pustinju’ u koju se možemo skloniti i sabrati misli, odijeliti bitno od nebitnoga.
Vrijeme u koje smo upravo zakoračili idealna je prilika za promjenu uobičajenog ritma života, za skidanje noge s ‘gasa’. Prva nedjelja korizme, koja se zbog Pepelnice koja joj je prethodila još naziva i ‘Čistom’, donosi nam poznati evanđeoski ulomak. Krist također odlazi u pustinju, posti i moli 40 dana, prije nego mu pristupi Sotona sa svojom ponudom. Vrag je utjelovljenje zla, no njegove riječi daleko su od toga. Što je i potpuno logično. Jer, kad bi vam netko tko vas želi odvesti u propast to otvoreno rekao, nikad ga ne biste slijedili. Zato napasnik govori milozvučno i pomirljivo, a često mu iz usta izlaze i pravi ‘bomboni’. To je ono što većina ljudi voli čuti, pa tako vjernici u svakodnevnom životu znaju mahati citatima iz Svetog pisma, ni ne znajući kako je njihov autor upravo ‘rogonja’.
Već na samom početku Svetog pisma, u Knjizi postanka, Sotona čovjeku nudi brda i doline. Štoviše, poručuje im kako i sami mogu biti bogovi, udarajući na najveću ljudsku slabost. Iako je živio u raju i imao sve, čovjek je oholo poželio još više i osudio se na krv i znoj ovozemaljskog života. Zbog tog pada u konačnosti i sam je Bog sišao na Zemlju, utjelovivši se u Kristu.
Prije nego će početi svoje javno djelovanje i misiju otkupljenja ljudskih grijeha, Gospodin se, kao nekad Adam i Eva, suočava sa Sotonom. Gladan i umoran nakon dugotrajnog posta idealna je meta, a ponuda je ponovno primamljiva. Prvo nudi kruh, potom sva bogatstva ovog svijeta. Krist čak ne mora ništa posebno učiniti kako bi to zaslužio, dovoljna je tek jedna mala ‘sitnica’. Treba se samo Sotoni pokloniti, priznati ga svojim gospodarom.
Ipak, Gospodin nije pokleknuo. Otjerao je vraga s tri rečenice koje svakom vjerniku uvijek trebaju biti u mislima.
„Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“
„Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.“
„Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“
Pogledamo li malo bolje sve što nas okružuje, teško je ne primijetiti poveznicu s Knjigom postanka i današnjim evanđeoskim tekstom. I nama se danas toliko toga nudi, i sve je uglavnom predstavljeno poželjnim, lijepo umotano i zapakirano. Što je najbolje, sve bez prevelike žrtve, jer to nije ‘in’. Dovoljno je tek zažmiriti na neke stvari, po potrebi se oglušiti na glas savjesti i pokloniti se ‘gospodaru’. A on, ‘dobrodušan’ kakav već je, uvijek nudi sve više i više, sve dok ne dobije našu dušu. Kako se ono kaže, Sotona puno obećava, malo daje, a uzima – sve.
Zato valja biti oprezan. Ima onih koji vraga vide svuda oko sebe, takvi ljudi zaista nekad znaju biti smiješni. Smješniji su samo oni koji ga ne vide – nigdje…