PIŠE: Ante JUKIĆ
Zanimljiva mi je ova priča oko izgradnje nove škole u Radićevom bloku. Uopće ne želim ništa prejudicirati, nikoga optuživati i prozivati, jednostavno, razmišljam naglas. Ili si to barem utvaram.
Volio bih kad bi sve poslove u našem gradu odrađivale hrvatske tvrtke, idealno bi bilo vinkovačke. Opet, svjestan sam kako ne može uvijek biti tako, iz mnogo razloga. Za neke poslove jednostavno nemamo kapaciteta, nekad se naše tvrtke malo precijene sa svojim cijenama, a nekad i one malo love u mutnom. Treba biti iskren, nisu ni one uvijek cvijeće, niti su stranci uvijek zli i pohlepni.
Konkretno, kad govorimo o predmetnoj školi, to je sigurno nešto što smo i sami mogli izgraditi. Nije to baš ni mehanika, ni kinetika, nuklearnu fiziku neću ni spominjati. Zašto je posao ipak, između ostalih, dobila i tvrtka izvana, i to još iz Srbije, ne znam. Možda su ljudi stvarno došli s najboljom ponudom u potpuno transparentnom i zakonski čistom postupku.
Međutim, zašto je onda cijeli ovaj posao obavijen nekakvom tajnovitošću? Dojma sam kako se ovakve stvari uvijek odrađuju po principu NSKĆSPUTIKNNNP(nadamo se kako će sve proći u tišini i kako nitko neće ništa propitkivati). Kad se, ipak, počne šuškati, onda krenu objašnjenja koja često zvuče neuvjerljivo.
Čemu to? Zašto se odmah nije jasno i nedvosmisleno reklo: „Posao su dobili ti, ti i ti, zato što to, to i to“? Zašto uopće dozvoliti da sve ode u vode naklapanja i špekuliranja? Ako radiš po zakonu, nemaš što skrivati. A onda i to naknadno bojanje imena izvođača na ploči na gradilištu. To opet ostavlja prostor za nove kombinacije. Ali, ‘ajde, ovo je barem ‘ofarbano’ samo jednom. Za razliku od tunela.
Nemojmo se lagati, nije ni svaka strana tvrtka ista. One iz Srbije uvijek ćemo gledati drugim očima. I tu opet dolazimo do jedne zanimljivosti. Kao što sam rekao, volio bih kad bi sve radili sami, no ne smeta mi ako nekad nešto odradi i netko izvana. Pa i ‘komšije’, koliko god to ironično bilo. Opet, postoje ljudi koji svoju političku i društvenu karijeru grade na tenzijama prema Srbiji i domoljublju, ali ni okom trepnu ni glasa dignu zbog ovakvih poslova. To mi je, onako, malo smiješno i nedosljedno, da ne upotrijebim neku drugu riječ.
I da, ima jedna stvar koja sama po sebi doslovno ništa ne znači, ali je također ironična. Škola se gradi u Radićevom bloku. Dakle, u dijelu grada koji nosi ime po čovjeku kojem je presudio Beograd. Glavni grad države iz koje, barem formalno, dolazi i jedan od izvođača radova. A ništa, kako se ono kaže – ova nam je škola, drugi puta ćemo pametnije. Valjda…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.