Blagajnica ne ide na more; ide na Izbore!

PIŠE: Mladen Kevo

U zadnjih 48 sati, Hrvatska je iz predvorja hadezeove oligarhije čvrsto uhvatila kvaku od vrata za ulazak u dnevnu sobu Plenkovićeve tiranije! Prekjučer, u ime Premijera, Predstojnik njegova ureda naredio je ravnateljici DORH-a da za političke potrebe prekida istraga koje vode prema premijeru od EPPO-a zatraži uvid u istražni spis. Jučer je najveći hohštaplerski probisvijet ikad u javnom životu RH, osoba povezana s kriminalnim miljeom – imenovana za Glavnog državnog odvjetnika. Danas je usvojen Lex AP.

Današnje raspuštanje Sabora u ozračju tri navedena završna udarca hrvatskoj demokraciji, trodiobi vlasti, neovisnosti pravosuđa i slobodi medija – na simboličkoj i sadržajnoj razini predstavlja gašenje svjetla – ali ne u Krležinoj `Balkanskoj krčmi`, nego u Demokratskoj Hrvatskoj! Iako je time pred izbore htio Zaključati Hrvatsku – ovim tajmingom Plenković je zapravo napravio sjajnu stvar jer izlaskom na izbore, smjenom HDZ-a i ukidanjem Lex AP-a te smjenom Turudića već na prvoj sjednici novog Sabora…

U roku od svega nekoliko mjeseci sve se ovo može ukinuti a Hrvatska može politički i pravno prodisati punim plućima. Sad je doista ‘Mi ili Oni’, sad je jedini izbor ‘Ili Hrvatska ili HDZ’ i nikakve floskule o tome da se ‘ne smije miješati u izbore’ – ne smiju omesti niti mogu biti izgovor ikome da se svakodnevno ne komunicira građane o kakvoj se izvanrednoj političkoj situaciji radi, o kakvom mračnom scenariju pretvaranja RH u jednopartijsku diktaturu je riječ, te da građani jedini mogu i moraju tome stati na put.

Dati još jedan mandat HDZ-u, s ovim diktatorskim okvirom kojega su nametnuli neposredno pred izbore – znači samo jednu stvar: ZBOGOM HRVATSKA!“. WhatsApp mi je svjedok: 14. ožujka u 14.07 sati poslao sam gornju poruku. Dvadeset četiri sata kasnije Hrvatsku je zadesio politički potres od 10 stupnjeva prema Merkalijevoj skali. Zoran Milanović objavio je kako će biti kandidat SDP-a i dijela oporbe za premijera nove Hrvatske Vlade. Kakav god bio konačan ishod, ostalo je – nakon samo sedam dana – već povijest.

Sad ću vas malo vratiti osam i pol godina unatrag. Dana 20. prosinca 2015. bio je neuobičajeno topao prosinački dan. Na križanju Ulica Grada Vukovara i Heinzelove na terasi poslovnog centra Almeria u Zagrebu, u 15 sati odazvao sam se na kavu, na njezin za mene iznenadni poziv. Visokoobrazovana, zgodna, poslovno uspješna Slavonka `na privremenom radu u Zagrebu`. Obukla je najbolji styling. Make up besprijekoran, umjetne trepavice s brzinom od desetak treptaja u sekundi.

Mogla je karijeru radit i na duži, ali jedino ispravan način, probijanje vlastitim radom i rezultatima. Ali, očito nije imala vremena za to pa se odlučila za kraći. Znate kako to već ide, bliska vezica s nekim baš utjecajnim i dok mužek živi u blaženom neznanju – hop članica Uprave ovog, pa hop Predsjednica uprave onog. Odmah napad. Kavu je započela s time kako ju `iznimno zanima` što ja mislim kako će završiti današnji razgovori u sjedištu Mosta: Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića s Božom Petrovim?

Čitao sam ju kao bukvar. Da, to ju `živo` zanima. Baš. Ona je samo poštar jednom od tih slavonskih tada vrlo utjecajnih u Središnjici, a njega itekako zanima moje mišljenje. Pa naravno da ga itekako zanima. S rokovnikom i onom jeftinom kemijskom za jednokratnu uporabu, koju kupujete na kiosku po 30 centi, čekao je sat vremena strpljivo kod moje tajnice u VTV-u da ga primim. Ali, uloge su se promijenile: tko bi doli sad je gori i obratno. Dakle, `što ja mislim kako to bude završilo`?!

Rekao sam joj: `Gle, ovo večeras mislim da je gotova stvar. Karamarko ima stav svoje stranke da se Petrovu ne da mjesto premijera, dok Milanović ima stav svoje stranke da se Petrovu može dati mjesto premijera i određen broj ministarstava – a Mostovci su to napravili kao aukciju pa `tko da više`. Ali generalno stvari stoje ovako: Sve bivše komuniste građani su 1990. nabili nogom u guzicu. Kroz neko vrijeme hadezeovce će građani `loviti po ulicama`.

Pogledala me zapanjeno: Stvarno tako misliš? Da, stvarno tako mislim. Tako sam dakle mislio 2015. godine. Je li se što popravila situacija u zadnjih devet godina za hadezeovce? Itekako; građani sad razmišljaju da ih ne love praznih ruku. U Hrvatskoj postoji jedan milijun građana koji ni u teoriji više jedan jedini minut nakon 17.4.2024.e ne žele vidjeti hadezeovu Vladu u Banskim dvorima. A znate da u svakoj skupini postoji statistički dokazano 1% onih ekstremnih. Jedan posto od milijun je deset tisuća.

O njima govorim. Turudić je danas prijavio kako je našao dva metka u autu. Svejedno je li to podmetnuto, kako bi se imalo izliku za novu još višu razinu represivne kontrole društva ili je to doista ostavio/ispalio neki fanatik – netko ciničan mogao bi postaviti pitanje `oprostite, a za koga je drugi metak?`. Što, dakle, gospoda iz HDZ-a ne žele vidjeti? Ne žele vidjeti da ovo maltretiranje Hrvatske traje još od 2015. kad je metkovski psihijatar uspio nadmašiti čak i psihijatra Jovana iz Zadra 1991. godine.

Šest mjeseci trajala je balada `Garavog i Tima građevina`, a onda je doletjela briselska pošiljka euro-ambalažiranog izdanja stranke koja zapravo, sustavno i vrlo uspješno, i kad je na vlasti i kad je u oporbi maltretira Hrvatsku, a u svojim `najboljim` trenucima to maltretiranje pretvara se u teroriziranje normalne, civilne građanske Hrvatske i svih pristojnih ljudi; svih koji znaju svezati dvostruki čvor na kravati i svih žena koje po svoje mišljenje ne idu kod svog oca, ili brata ili muža, nego imaju baš svoje.

Milanović nije uzrok nego je posljedica. Građani su uzrok. Da nije njega, bio bi neki drugi. Ili treći. Ili četvrti. Sad to i ljudi s vrlo visokom dioptrijom jasno vide. Četiri kuma drmaju. Napuljom? Ne! Sicilijom. Ma, ne. Pa kime onda? Hrvatskom, drmaju Hrvatskom. Imaju li oni svoje imena i prezimena. Imaju: Vladimir Šeks, Miroslav Šeparović, Božidar Kalmeta i Branko Bačić. Jesu li sva četiri baš Kumovi međusobno? Jesu, baš su kumovi. Drmaju li Hrvatskom? Drmaju. Već traže nasljednika Plenkoviću. Koji dio nije jasan?

Kada se dogodila Fimi media sa Sanaderom, svatko razuman u Hrvatskoj vjerovao je kako je to kulminacija koruptivnog lopovluka koja se više nikad ni blizu toj razini ne može ponoviti. Ukoliko želite znati iznos tzv. `konzultantskih usluga` za skupinu Borg, onda cifru opranog novca iz javnih i državnih tvrtki putem Fimi medie – trebate pomnožiti sa deset puta. Ili tom iznosu od 70 milijuna kuna dodati jednu nulu. Za naftu i plin `po jedan cent` nije dovoljno množiti Fimi mediu sa deset. Množi se sa petnaest.

Postoji biblijski Smak svijeta. I postoji jedan još strašniji. To je kada HDZ mora ići u Oporbu. U 34 godine hrvatske države na vlasti su bili prvo punih deset pod Tuđmanom, pa još osam pod Sanaderom i Kosor, pa još osam i pol sada pod Garavim i Plenkovićem. Ukupno na vlasti dvadeset šest i pol godina od trideset četiri godine. I? I nije dosta. Znate, drage naše Hrvatice i Hrvati (a i ti, naš strateški Milorade), Mi imamo jednu drugu želju, zapravo više je to potreba. Mi bi Stalno i Vječno. Jesmo, uzeli smo sve.

Ali, mi bi još. Mi bismo htjeli malo više i od sve. To je naša objektivna potreba. Ima nas članova 220 tisuća. A gdje su svi ostali i sve ostale? Svi smo mi iz velikih hrvatskih obitelji: gdje su stričevi i ujaci, tetke i strine, nećaci, sinovi i kćeri da ne govorimo, pa snahe i zetovi, pa njihova djeca. Svi oni to od nas očekuju: da ih sve uhljebimo. Vi mislite da je to kao nekad. Sad je jako jako teško postalo. I potkrovlja ministarstava i gradskih poglavarstava su nam već prebukirana. Naši ljudi sjede jedni drugima u krilu…

A gdje je naša Mladež, Udruga žena, Veterana, Domobrana? Toliko toga ima. Godine 1990. smo do milijun i 200 tisuća glasova dobacili. Sad teškom mukom jedva jedvice pola, na šesto tisuća nekako navučemo i to s dijasporom, sendvičarima. Naš Dragan (dobro, priznajemo, bio je polaznik Političke škole Josip Broz Tito u Kumrovcu, ali čim je vidio da dolazimo na vlast odmah se prebacio), znate li kakve on sad ima silne probleme dolje, u srijedu na radni dan u BiH, organizirati autobuse za Dalmaciju…

Zato ove godine u Hrvatskoj `blagajnica ne ide na more`. Ne zato jer joj strogi gazda ne da, iako je on vrlo ljutit: tko će mu nadoknaditi `Milanovićevu neradnu srijedu`. Nego zato jer blagajnica ide na izbore. I čistačica. I samohrana majka. I penzić. I mlada arhitektica koja odbija karijeru graditi na onaj način s početka kolumne. I konobar iz propalog slavonskog hotela. I mnogi, mnogi drugi. Predsjednik ima ustavnu obvezu brinuti o stabilnosti države – koja je na rubu hadezeove diktature. Koji dio nije jasan?