Prvoga ožujka ove godine na ovom je portalu objavljen tekst pod naslovom „GODIŠNJICA TRAGEDIJE Zapovjednik HOS-a: Izdajnici i hrvatsko smeće pobili su nas za novac!” u kojemu Ivica Zupković – osnivač i zapovjednik Prve samostalne bojne „Marijan Baotić” Vinkovci, aktualni predsjednik Udruge Prva samostalna bojna „Marijan Baotić” Vinkovci te čelnik Zbora postrojbi HOS-a Republike Hrvatske – evocira uspomene na pogibiju trojice i ranjavanje osmorice pripadnika HOS-a prilikom eksplozije u tadašnjem Domu omladine, tadašnjem sjedištu vinkovačkog HOS-a.
Ovoga utorka u našu redakciju pristigao je zahtjev za ispravkom netočnih navoda u spomenutom tekstu (koji je dostupan OVDJE). Poslao nam ga je, sukladno čl. 40. i 41. Zakona o medijima, brigadir Ante Gilja. Prenosimo ga integralno i u cijelosti:
Na Vašem portalu Budica.info ste dana 1. ožujka 2025. godine objavili tekst koji je portalu dostavio Ivica Zupković, a pod naslovom „Godišnjica tragedije“. U tekstu se navodi da su 1. ožujka 1992. godine Sigurnosno – informativna služba, vinkovačka Vojna policija i neki pripadnici HOS-a za novac izvršili atentat koji je izvršen na postrojbu HOS-a kada su poginula tri vojnika HOS-a i njih osmorica je bilo ranjeno. U tekstu se navodi da su pripadnici HOS-a smetali svima, a najviše politici onog vremena, kao što su smetali načelnik HOS-a Ante Paradžik i general HOS-a Blaž Kraljević.
Točni su navodi teksta kojeg Vam je dostavio gospodin Ivica Zupković da je dana 1. ožujka 1992. godine oko 9:45 sati došlo do eksplozije u Domu omladine u Vinkovcima u kojoj su stradala tri pripadnika HOS-a a osam njih je bilo ranjeno. Nisu točni navodi da je aktiviranje eksplozivnih naprava koje su se nalazile u Domu omladine učinila Sigurnosno – informativna služba i vinkovačka Vojna policija, a u cilju da se izvrši atentat na „poglavnika“ i vrhovnog zapovjednika HOS-a Dobroslava Parage. Cijeli tekst napisan je da bi se bezobrazno blatila Vojna policija, pravosuđe i obrambene institucije Republike Hrvatske.
Tog istog dana, u Đakovu, održano je postrojavanje i prisega 68. bojne Vojne policije Hrvatske vojske, na kojoj svečanosti su prisustvovali ministar obrane Gojko Šušak i brojni ministri i visoki dužnosnici Vlade RH kad je došlo do nesreće u Vinkovcima. Po primitku vijesti o nesreći u Vinkovcima, ministar Šušak zamolio je predsjednika Vojnog suda u Osijeku, gospodina Marka Dumančića da hitno reagira te je predsjednik Vojnog suda hitno nazvao istražnog suca Vojnog suda u Osijeku Stevana Doboša da hitno ode i obavi očevid u Vinkovcima što je isti zajedno s vojnim tužiteljem i učinio.
Istražni sudac Vojnog suda s vojnim tužiteljem i sudskim vještakom su tijekom više sati obavili očevid u Domu omladine koji je bio razoren u Vinkovcima, gdje su utvrdili da je do eksplozije došlo tako što su djelatnici HOS-a nepažnjom aktivirali eksplozivnu napravu – bombu koja je eksplodirala, a potom aktivirala više eksplozivnih naprava koje su se nalazile u toj prostoriji. Tada je došlo do velike erupcije jer se u podrumu Doma omladine nalazila dosta velika količina eksploziva, količina koja je bila toliko velika da je prilikom eksplozije došlo do totalnog uništenja objekta Doma omladine. U zapisniku o očevidu je navedeno da su tom prilikom poginula trojica pripadnika HOS-a čiji su dijelovi tijela uslijed eksplozije bili razbacani četrdeset i više metara daleko od mjesta gdje je bio centar eksplozije. Osim ove trojice navedeno je da je ovom prilikom još ranjeno i osam pripadnika HOS-a koji nisu bili u podrumu, odnosno u centru gdje je došlo do eksplozije.
S obzirom na ovakav sadržaj zapisnika mišljenja sudskog vještaka kao i brojnih dokumenata koji su bili prilog zapisnika o očevidu Vojno tužiteljstvo u Osijeku je smatralo da je ovim očevidom postupak završen, da je do eksplozije koja je porušila Dom omladine došlo nepažnjom trojice pripadnika HOS-a i da nije bilo potrebe da se provodi bilo kakav kazneni postupak.
Sve naprijed navedeno je istinito, što se može provjeriti u arhivama bivšeg Vojnog suda u Osijeku i Vojnog tužiteljstva u Osijeku. Te bitne činjenice utvrđivali su upravo oni koji su po zakonu bili dužni to učiniti – Vojno tužiteljstvo i Vojni sud. Nikada nitko nije podnio primjedbu na zapisnik o očevidu, niti je bilo ikakvih naznaka o propustima u njihovom radu. Stoga je tvrdnja da je Republika Hrvatska, kroz svoje institucije organizirala atentat – neistinita, neutemeljena i duboko uvredljiva.
Napominjemo da je na području istočne Slavonije tijekom započinjanja borbi protiv srbo – četničkih formacija na terenu bilo više postrojbi koje su se osnivale i koje se nisu povezivale u jednu oružanu formaciju, a pogotovo se to odnosilo na pripadnike HOS-a koje oružane formacije su osnovali Hrvatska stranka prava te je zbog toga Glavni stožer HV-a svojom odlukom od 27. 10. 1991. godine naložio da se hitno rasformiraju stranačke formacije gdje je posebno naglašeno da se rasformira HOS. Stoga sam kao zapovjednik Vojne policije razgovarao s pripadnicima HOS-a koji su se pridružili Vojnoj policiji, civilnoj policiji MUP-u kao i brigadama Hrvatske vojske koje su osnovane na ovom dijelu Hrvatske.
Kao zapovjednik 68. bojne Vojne policije, čijem sastavu je pripadala i satnija Vojne policije u Vinkovcima, ne dopuštam nikome da nanosi štetu ugledu Vojne policije, pravosudnih tijela i obrambenih institucija Republike Hrvatske te zahtijevam da sukladno Zakonu o medijima (čl. 40. i 41.) odmah objavite ovaj demantij u istom mediju i na istom mjestu gdje je prvotno objavljen sporni članak. U protivnom, bit ću primoran zaštitu istine i ugleda tražiti pravnim putem.
Tekst koji ste objavili pun je neistina i zlonamjernosti. Ovaj demantij ne upućujem samo u svoje ime nego i kako bih zaštitio istinu i obranio čast pripadnika Vojne policije i SIS-a koji su služili ovoj zemlji s poštenjem i dostojanstvom, koji su svoje zadaće tijekom Domovinskog rata obavljali časno, a neki od njih su za Republiku Hrvatsku položili i vlastite živote.
Nakon više od tri desetljeća, svaki pokušaj iskrivljavanja povijesnih događaja i blaćenja ljudi koji su služili svojoj Domovini s čašću zahtijeva odlučan i argumentiran odgovor. Javnost ima pravo na istinu, a novinari imaju obvezu prema toj istoj javnosti — pružiti točne, provjerene i odgovorne informacije, osobito kada je riječ o ratnim okolnostima i ljudima koji su tada snosili odgovornost.
brigadir, Ante Gilja