PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
Predugo je Cibalijin mali teren s umjetnom podlogom izgledao kao ruglo: ograda raspadnuta poput 2Cellosa, šarafi vire, a umjetna trava – strava!
Bitnije od strašnog izgleda je to što je teren potencijalno opasan za sve koji ga koriste, a koriste ga – svi: najmlađe kategorije HNK Cibalia, lokalni klinci, staro, mlado…
Na inicijativu ekipe vinkovačkih nogometnih veterana, koji također spadaju u dugogodišnje uživatelje tog terena, počelo je njegovo uređenje ili, kako bi to ozbiljnije zvučalo, „sanacija“!
Dario, Cob, Kriza, Vasko i ostali momci radove se započeli ovu subotu te se rezultati već vide: kod istočnog gola su promijenjene trule daske, stavljene nove OSB ploče, zavareni su golovi i kupljene nove mreže pa to sad već izgleda puno bolje.
Radovi će potrajati jer su to ljudi koji imaju svoje poslove, obitelji i obveze pa bi bilo dobro da svi slični entuzijasti nalete u subotu (onu poslije Uskrsa!) od 9 sati nadalje, svaka pomoć je dobrodošla.
Da ne zaboravim: velika zahvala tvrtkama Magalia d.o.o., Uralan i Šarafko na svemu što su nam donirali i što će još, a da ni ne znaju, donirati!
E sad, u vremenu kad neki hrvatski klubovi najavljuju gradnju najmodernijih stadiona od 30, 40 ili 50 milijuna eura, u Vinkovcima je vijest da su „ neki matorci zavarili jedan gol“?
Mogu shvatiti i takvo razmišljanje, ali…
Trebamo prestati živjeti u prošlosti i od prošlosti pa prihvatiti činjenicu da smo, od posljednjih 11 sezona, čak osam bili drugoligaši, a jednu i trećeligaši pa se možda početi tako i ponašati.
Ne se pomiriti s tim, ali tu činjenicu prihvatiti.
Uz duboki naklon ovim momcima na ideji, trudu i realizaciji, postoji jedna izreka nastala od dvije često citirane mudrosti, a koju sam upravo izmislio:
Ovo je mali korak za klub, ali i noga u guzicu je korak naprijed.
