PIŠE: Ante JUKIĆ
Republika Hrvatska. Po novom, ni četiri milijuna stanovnika, otprilike 56.000 km2 površine. Ali, zato:
– više od 150 aktivnih, a ukupno registriranih više od 400 političkih stranaka;
– 151 saborski zastupnik, tko zna koliko povjerenstava i radnih skupina. Razne naknade, dodaci, bonusi, mirovine… Sve iz proračuna;
– 555 jedinica lokalne samouprave (428 općina i 127 gradova) te 20 jedinica regionalne samouprave (županija). Pa sad vi računajte koliko je to (grado)načelnika i njihovih zamjenika, župana i njihovih zamjenika. Pročelnika i njihovih zamjenika. Pa zamjenika zamjenika, tajnika i svog ostalog popratnog osoblja… Sve iz proračuna.
– više od 250.000 zaposlenih u državnoj i javnim službama. Zanimljivo, taj broj raste, iako broj stanovnika opada. A digitalizacija, kako kažu, ubrzana;
– HEP, HŽ, Hrvatske šume i more ostalih trgovačka društva i poduzeća u vlasništvu države. Pa vi sad računajte koliko je to direktora, njihovih zamjenika i tajnika, koliko odbora, povjerenstava…
– više od 50.000 udruga, tko zna koliko inicijativa, platformi i neprofitnih organizacija. Naravno, na proračunu;
– ‘besplatno’ zdravstvo, školstvo i još mnogo toga drugog. Iako je valjda svakome jasno kako ne postoji ništa besplatno. Ima vjerojatno i onih koji misle da postoji, ali toplo se nadam kako su takvi u debeloj manjini.
Moglo bi se tu nabrojati još štošta, ali nema potrebe. Poanta je tu. Nisu ovo stvari loše same po sebi; dapače, ali sve one priključene su na državni proračun. Koliko je tog novca opravdanog, a koliko ‘curi’ bez ikakve koristi za ovu državu, možemo samo nagađati.
I onda se još sjetimo da smo prije nekoliko godina doživjeli situaciju bez presedana, praktički zaustavljanje cjelokupnog svjetskog gospodarstva. Nitko nije radio, ali su se redovno isplaćivale naknade. Onda je počeo rat koji utječe na cijeli svijet, pa tako i na nas, samo se produbila kriza uzrokovana koronom, a mi smo potom i uveli euro. E, da, i potresi su nekakvi bili. Plaće rastu, i dalje se isplaćuju naknade i dodaci, novca nikad više, europski fondovi nepresušni. Uvozimo i što treba i što ne treba. Čak i ono čega bi dovoljno sami mogli proizvesti za sebe, a još bi i dosta ostalo za izvoz.
Gorivo skupo, energenti skupi. Ovisni smo o uvozu i svjetskoj geopolitičkoj situaciji, a ona nikad neizvjesnija. Država koja grije i hrani pola Europe je pod sankcijama. Naravno, nismo samo mi u takvoj situaciji, ali ne pogađa ni kriza sve zemlje jednako, Neke to podnose bolje, neke lošije. A kad imaš ovakav ogroman državni aparat i ostale ‘nametnike’ ovisne o proračunu, kad imaš porazan omjer zaposleni-umirovljenici, onda je to posebno teško. Negdje se jednostavno moralo preliti.
Ali, da, pohlepni trgovci su glavni krivci za visoke cijene…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.