Daleko od oka, daleko od suca

Ilustracija

✍️ Ante JUKIĆ

Iako bi, po pravilima, trebali prići igraču kojem pokazuju žuti karton, suci to često rade ‘na daljinu’. Nije to ništa neobično, viđamo to svakodnevno. Zadnji slučaj imali smo na utakmici 1. ŽNL-VS, na kojoj je sudac pokazao žuti igraču koji je, navodno, u tom trenutku bio udaljen otprilike 400 kilometara od stadiona. Razlog? Napucavanje lopte u igralište. Impresivno, nema što. Ima stvarno majstora s ‘topom’ u nogama, ali ovaj ih je sve nadmašio. I onda mu još daju karton. Svašta. Ja bih ga nagradio.

Ne bih uopće htio špekulirati oko toga je li dotični za vrijeme utakmice bio na klupi ili na Kvarneru, to ne znam. No, nije ni bitno, jer i da je prisutan bio samo duhom, krivnja nije njegova. Ili, točnije, njegova nije najveća.

Evo, naime, izvatka iz Pravilnika o nogometnim natjecanjima:

Identitet igrača i zamjenskih igrača, ako nije drugačije predviđeno Propozicijama natjecanja, utvrđuje delegat u nazočnosti predstavnika klubova, prije početka utakmice, a nakon završetku igre samo za one igrače i zamjenske igrače koji nisu stigli na početak utakmice.

Dakle, svi igrači navedeni u zapisniku utakmice moraju biti identificirani (i locirani, uhićenja zasad nisu opcija). Neki prije početka, a neki po završetku igre. Naime, zbog specifičnosti amaterskog nogometa i obveza koje im onemogućavaju dolazak na početak utakmice, igrači mogu biti uneseni u zapisnik iako nisu na stadionu. No, kad/ako dođu moraju se javiti delegatu, a nakon završetka utakmice utvrđuje se njihov identitet. Dakle, ovdje nije sporno što je igrač Slavonca bio u zapisniku, nego ono što se događalo poslije.

Popunjavanje zapisnika igračima koji dolaze naknadno ili uopće ne dođu na utakmicu prakticiraju manje-više svi klubovi. Kao što se svi i povremeno ‘čiste’ od kartona. No, u najvećem broju slučajeva ne dogodi se ništa, pa o tome ne čitamo. Sad se dogodilo, i eto slučaja. Bilo bi pogrešno, a i licemjerno, sad uprijeti prstom na Gradištance i njihovog igrača. Na kraju krajeva, netko je odradio taj službeni dio, nije se dotični sam unio u zapisnik, nije sam sebi pokazao žuti karton, nije se sam identificirao nakon utakmice. Uostalom, ako igrač koji je na klupi može dobiti karton zbog prigovora ili napucavanja lopte, teoretski je to mogao i on. Dovoljan je samo nešto snažniji udarac ili glas.

Zato je najveća odgovornost prije svega na institucijama koje bi trebale raditi svoj posao (zvuči poznato?), a u ovom slučaju to su suci i delegati. Možda bi se ipak trebali početi držati Pravilnika? Ne moramo baš kao pijan plota, to bi bilo pretjerano, ali onako, umjereno. Pa kad se već igrači ‘čiste’ od kartona, neka budu na stadionu. Ili barem u županiji…

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.