✍️ Damir BEGOVIĆ
Ima jedan paradoks, da ne kažemo besmislenost u odnosu izbornika Vatrenih Zlatka Dalića prema vodećem strijelcu SuperSport HNL-a, Dinamovom napadaču Dionu Dreni Belji.
– Ako ćemo gledati da nam za reprezentaciju bude kriterij SHNL, onda svi zajedno moramo promijeniti ciljeve. Onda će biti važne druge stvari, a ne osvajanje medalja – poručio je nedavno Dalić, neizravno poručivši kako Dinamove perjanice Beljo i Stojković teško mogu očekivati pozivnice za Svjetsko prvenstvo.
Rijekin Toni Fruk – može.
U čemu je onda paradoks? U tome da je Beljo u ovoj sezoni postigao čak 32 pogotka za Dinamo u 40 nastupa – i moralo bi se dogoditi čudo da ga Dalić vodi u Ameriku; a kada je u proljeće 2023. godine centarfor iz Vinkovaca zabio samo tri pogotka za Augsburg u 18 nastupa, Dalić ga je bio uvrstio na popis reprezentativaca za završni turnir Lige nacija u Rotterdamu.
Dapače, kada je Beljo u jesen 2023. opet zabio samo dva gola za Augsburg, Dalić ga je pozvao u reprezentaciju za kvalifikacijske utakmice protiv Turske u Osijeku (0:1) i Walesa u Cardiffu (1:2). Čak je i s ta dva mršava pogotka Beljo zaigrao u obje te spomenute utakmice, ukupno 55 minuta.
I tako; s 32 gola ne može se (još) u reprezentaciju, a s dva gola se moglo. Zanimljivo, te spomenute jeseni 2023. Beljo je dobio prednost ispred, primjerice, Budimira. Koji je (i) u toj sezoni bio izvrstan u Osasuni!
Dion Drena Beljo s tim kriterijskim kaosom u Vatrenima naravno nema ništa i ne treba se njime opterećivati. On samo treba nastaviti zabijati, držati svoj tonus, motiv i formu na najvišoj razini. Dalić ga neće moći dovijeka izbjegavati.
A to što ga još nije nagradio ne treba dovoditi u vezu s Beljinom konkurencijom u Vatrenima, niti mu je Dalić kao igraču nesklon. Ne, ta distanca ima izvor u nekim višim sferama.
Pratite li forume i grupe Dinamovih navijača i simpatizera na društvenim mrežama, često ste iz njihovih objava – očito dobro upućenih autora – mogli nazrijeti kako se Daliću zamjera da ne dolazi u Maksimir, da izbjegava Dinamove utakmice.
Istina je, teško se uopće sjetiti kada je izbornik hrvatske A reprezentacije uživo gledao Dinamov nastup; ili u Europi, ili u nekom od derbija HNL-a. Što mu naravno, s obzirom na specifičnost funkcije, ne služi na čast. To jednostavno ne bi trebao biti obrazac ponašanja izbornika – on je namještenik Hrvatskog nogometnog saveza.
Međutim, zapitaju li se ostrašćeni Dinamovi navijači ponekad i ovo: kada je to, na kojoj utakmici ili utakmicama, Dinamov predsjednik, legendarni kapetan Vatrenih Zvonimir Boban bio na stadionu u Dalićevoj eri?
– Kada je to Boban zadnji put javno iskazao divljenje ili barem dozu respekta prema uspjehu nacionalne momčadi i aktualnog izbornika? – može se zapitati i Zlatko Dalić, čijim se medaljama i postojanosti u svjetskom vrhu divi cijeli svijet, i čija taština nije ništa manja od Bobanove.
I ne samo da Dinamo, Zajec, Boban, Kovačević…, o Daliću kao najvećem izborniku u povijesti Vatrenih uopće ne komuniciraju, nego su i do Dalića među prvima doprle glasine kako Dinamo i Hajduk, ruku pod ruku, priželjkuju Slavena Bilića za izbornika od ljeta, i pritom suptilno, preko svojih medijskih poslužitelja, propitkuju Dalićev status izbornika s ugovorom na izmaku.
Sve dok Dalić ne osjeća toplinu s Dinamove strane, do tada neće imati ni promil naklonosti ni prema jednom Dinamovom igraču. Odnosno, posegnut će za Beljom tek kada više ne bude imao izbora. Tek kada iscrpi sve druge mogućnosti, uključujući čak i Brunu Petkovića, naravno igrača kojega je Boban najurio iz Dinama.
A kad smo se već dotaknuli Belje, njemu se već sad može čestitati na Zlatnoj kopački Hrvatske lige za sezonu 2025./2026. – čeka se samo hoće li nadmašiti rekord Eduarda da Silve koji je u sezoni 2026/27. zabio čudesna 34 pogotka.
Međutim, Belji i njegovim zagovornicima na znanje; kruna najboljeg strijelca HNL-a nije uvijek bila jamstvo za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Primjerice, 2002. na SP je išao Zagrebov Ivica Olić s 21 pogotkom, kao i 2006. Dinamov Ivan Bošnjak s 22 gola. No, ta čast nije pripala prvom topniku lige 1998. godine Mati Baturini (18 golova za Zagreb), niti 2014. godine dinamovcu Duji Čopu (22).