PIŠE: Ante JUKIĆ
Mi Hrvati stvarno znamo biti nezahvalni. Ruku na srce, nismo ni inače baš previše od rada, ali to nam očito nije dovoljno, nego smo izmislili i ovaj besmisleni praznik. Ili, ‘ajde, nismo baš izmislili, prihvatili smo ga od drugih. I ne samo što iz čista mira ne radimo, nego smo toliko bahati i sebični, pa očekujemo još i besplatni grah, roštilj, piće i što sve ne. Mene je sramota dok sve to gledam, stidim se u ime svih nas.
Sad ću vam dokazati koliko je sve to glupo. Dakle, ne radi se o mom mišljenju, nego činjenicama, matematički dokazanim. Zanemarit ću čak i to da u Hrvatskoj dobar dio ljudi onako na radi, te sretnike izuzet ćemo iz analize. Zanemarit ću i godišnje odmore i bolovanja. Pravimo se nakratko da svi imaju posao, s onim klasičnim radnim vremenom, pet dana tjedno po osam sati, vikendi slobodno. Realno, radi se i manje, ali dobro.
Pogledajte sad ovo! Godina ima 365 dana. Ako radimo 7 i pol sati dnevno (pola sata je pauza, moramo biti pošteni i priznati), a dan ima 24 sata, to znači da svakog dana ne radimo 16 i pol sati. Kad se to preračuna u dane na bazi godine, dobit ćemo, okvirno, 250 dana. Nadalje, godina ima 52 tjedna, što nas dovodi do 104 dana vikenda, kad se također ne radi. Sumirajmo sad, od 365 dana u godini, imamo onih gore izračunatih 250 i još ova 104 dana vikenda. Što nas jednostavnom matematičkom operacijom oduzimanja (365-250-104) dovodi do brojke od samo 11 radnih dana.
Ali, kao što kažu one reklame za noževe, ni to nije sve, idemo mi i dalje. U Hrvatskoj, bez ovog nakaradnog, imamo desetak neradnih blagdana i praznika. Oduzmimo i njih od ovih 11 dana, i što dobijemo? Dragi moji, dobili smo taj jedan jedini dan u godini koji bi trebali raditi. I umjesto da se pokrijemo ušima, mi i njega proglasimo neradnim danom. Kakva sebičnost, kakva nezahvalnost. Još samo čekam prijedlog da i 2. svibnja bude neradni, jer treba se čovjek i oporaviti od tog besposličarenja, roštiljanja i grahijada.
A, pazite, kao što sam već rekao, uopće nisam u obzir uzimao godišnje odmore i bolovanja koja tako rado, uglavnom bespotrebno, koristimo. I onda, kako bi apsurd bio potpun, nakon takvog cjeloživotnog nerada još se imamo obraza žaliti na male mirovine.
Eto, zato mi je muka od ovog dana i zato ga ignoriram. Ništa roštilj, ništa grah, ništa ljenčarenje, za mene je to radni dan kao i svaki drugi. I da, ako već hoćete znati, pravilno je 1. maja, a ne 1. maj. Kad su nam već mrski rad, sveti Josip i svibanj, trebali bi barem poštovati gramatiku…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.