Prije 60 godina su maturirali u glasovitoj vinkovačkoj Gimnaziji, a danas su se opet našli na okupu! Na zborno mjesto stigli su sa svih strana. No, priča dana je ipak Dinko Wolf:
– Nisam ovo mogao propustiti. Stigao sam iz Njemačke, iz Kölna. Prešao sam 1.400 kilometara da bih vidio svoje prijatelje.
Pa, dobro… To je dva sata vožnje avionom.
– Ma, kakav avion. Sjeo sam u auto i – evo me! – razdragano nam je pripovijedao 79-godišnji sugovornik koji je u Njemačku odselio 70-ih godina prošloga stoljeća.
– Nikad nisam volio školu i profesore, a mirovinu sam zaradio u baš u prosvjeti, kao nastavnik matematike, fizike, biologije, kemije i sporta. Radio sam od 1975. do 2013. godine, skoro do 70. godine života. Nisu mi ranije dali u penziju. Tako da… Oh, mein Shatz… – silno Herr Wolf razveselio starom prijatelju Josipu Petrinoviću, članu dotične generacije koja se ove subote sastala kako bi obilježila šesto desetljeće (od) mature.
– Mi smo generacija rođena 1945. godine, a danas okupilo nas se preko 30, iz svih razreda. Maturirali smo 1964. godine, zabava je održana u starom hotelu. Danas ćemo se malo podružiti i proživjeti gimnazijska sjećanja, idemo na ručak pa ćemo vidjeti šta ćemo kasnije, ha, ha, ha… – izdiktirao je u novinarski diktafon profesor Joka.
Na prvi pogled jasno je se ova generacija vinkovačkih gimnazijalaca nije prepala godina. Zaželjeli smo im ugodno druženje, dobro zdravlje i novi susret za pet godina. Na istom mjestu, u istom broju.