PIŠE: Grigić Šinko (također Ivan)
Bez obzira jeste li praktični vjernik, nepraktični nevjernik ili nevjerni praktičar, siguran sam da znate za današnji blagdan svetog Ivana Krstitelja, a samim tim i imendan Ivanima, Ivanama, Ivicama, Ivama…
S crkvom sam, slično kao i s reprezentacijom, u nekim nedefiniranim odnosima pa sam ovaj tekst namijenio nama kojima je religija – Cibalia.
Uglavnom, malo sam se poigrao i sastavio dvije ekipe iz naše 105-godišnje prošlosti (iako, budimo iskreni, uglavnom iz posljednjih četrdesetak godina); na jednoj strani redom Ivani, a na drugoj Ivice.
Trener Karaula, naravno dakako također Ivan, imao je slatke brige oko sastava pa je na teren je poslao ovu, izrazito ofenzivnu, jedanaestoricu:
Kolega mu na drugoj strani Ivica Matković, odlučio se na ništa manje napadačku varijantu jer mu momčad pršti od talenta i karizme!
E sad, zanemarite činjenicu da pojedini igrači ne igraju na svojoj prirodnoj poziciji, pripišite to autorovoj pjesničkoj slobodi, važnije je pitanje koje se postavlja pri bilo kakvim izborima i sastavljanju nekih 11 : jesam li koga izostavio?
Vjerojatno jesam, primam sve kritike, savjete i komentare, međutim, od vas očekujem neke povratne informacije:
Koliko ovih igrača ste gledali uživo?
Koji vam je najdraži?
Koji rezultat bi bio, a tko bi zabio?
Recimo, vaš kolumnist je uživao u predstavama dvadesetorice od nabrojanih 22 (nisam gledao Šestu i Kalaicu!), najdraži mu je Maroslavac, a prognoza miroljubivih 2:2, za Sv. Ivana zabijali su Bošnjak i Zgrablić, a za Sv. Ivicu, poprilično očekivano, Šesto i Tunjić.
Uz konstataciju da bi se za ovakvu utakmicu malena bila i amsterdamska Johan Cruijff Arena (kužite, Johan? Na nizozemskom Ivan? Hvala!), poručujem, vjerujem u ime svih navijača našeg kluba:
sretan vam imendan, Cibini vojnici, ma gdje bili!