Danas je Majčin dan. To nije samo dan u kalendaru. To je prilika da zastanemo, da u buci svakodnevice nađemo trenutak za zahvalnost. Za sve ono što majke jesu; tihe heroine koje nikada ne traže priznanja.
Prve ruke koje su nas grijale. Prva riječ koju smo izgovorili. Znaju što nas muči i prije nego mi sami shvatimo. Njihova snaga ne leži u velikim gestama, već u svakodnevnim sitnicama; u toplom ručku, u čekanju do kasno, u zagrljaju kad padnemo – bez obzira imamo li pet ili pedeset godina.
Majka pritom ne traži ništa za sebe. A daje sve. I dok često zaboravimo reći „hvala“, one nas i dalje vole; bezuvjetno, bez zadrške, bez kalkulacije.
Zato danas, barem danas, recimo ono što prečesto prešutimo:
Hvala ti, mama. Volim te. Zbog svega. Zauvijek.