PIŠE: Mladen KEVO
I vi koji se od njeg ježite i vi kojima on sjeda čuli ste za ovaj citat: `Bauk kruži Evropom – bauk Komunizma. Sve sile stare Evrope ujedinile su se u svijetu hajke protiv tog bauka, rimski papa i ruski car, Meternih i Gizo, francuski radikali i njemački policajci. Gdje je ona oporbena partija koju njeni protivnici na vlasti nisu izvikali kao komunističku, gde je ona oporbena partija koja nije naprednijim oporbenjacima kao i svojim reakcionarnim protivnicima vratila natrag u lice prijekor koji ih je imao žigosati kao komuniste?`.
Stotinu sedamdeset i sedam godina kasnije isti citat glasi ovako: `Bauk kruži Evropom – bauk Ekstremizma. Sve sile stare Evrope ujedinile su se u svijetu hajke protiv tog bauka; francuski predsjednik i njemački kancelar; Europučani i Zeleni, politički mainstream i korumpirane elite, lijevi intelektualci i klimatski aktivisti. Gdje je ona oporbena stranka koju njeni protivnici na vlasti neće izvikivati kao ekstremističku i koju napredna oporba neće žigosati kao ekstremiste`. To se upravo zbiva.
Ne samo u EU. I u Hrvatskoj to već traje. Najveći politički `fajt` nakon Parlamentarnih izbora uopće nije, što bi bilo očekivano, između HDZ-a i SDP-a. Nego je između Domovinskog pokreta i Možemo. Za Domovinski pokret jedna zastava bivše države, koju je neka pride aktivistica nosila na skupu Možemo – `dokaz` je da su u Možemo `najopasniji prikriveni bivši komunisti i jugonostalgičari`. Za Možemo, pak, sve ali baš SVE što propagira Domovinski pokret – predstavlja `ekstremistički smak svijeta` u Hrvatskoj.
Postoji priča kad su se dvojica ljudi na izvoru vode navlačila s posudom za vodu tko će ju natočiti galameći bijesno jedan na drugog kako se zove ta posuda, vrč ili bokal? I tako: `vrč je`, nije vrč nego je bokal, nije bokal nego je vrč, e nije već je bokal… A kad su se umorili sjeli u hlad i kaže jedan: nikad jedan drugog nećemo uvjeriti što je, hajde da pitamo posudu što je ona? Što si? Posuda im odgovori: `Zovite me kako god hoćete, samo me nemojte razbiti…`. Tako je i s EU: preuredite me, samo me nemojte razbiti.
Ima sjajan vic iz doba Hladnog rata. Tadašnjem Generalnom sekretaru KP Sovjetskog saveza Leonidu Brežnjevu osobni tajnik podnosi jutarnje izvješće: U Svijetu `harašo`, u Evropi `harašo`, u SSSR-u `harašo`, u Moskvi `njet harašo`… Pa što je u Moskvi? Tisuću ljudi na Crvenom trgu ispod Kremlja. Iduće jutro isto, ali deset tisuća ljudi na Crvenom trgu ispod Kremlja. Iduće jutro sto tisuća ljudi. Četvrto jutro natiskalo se njih milijun! Pa što rade pita sad vidno uznemireno Brežnjev? Ništa, osim što `jedu rižu sa štapićima`…
Koliko god šutjela o tome i koliko god alibija tražila `u nedostatku radne snage` Evropa ima taj problem. S tim što `evropski Kinezi` iz vica o bivšem SSSR-u nisu migranti s Bliskog istoka pa do Afganistana, i Bangladeša. Evropi ne samo da prijeti, nego se u Evropu odvija invazija s Juga. Afrika je demografski eksplodirala! Prije desetak godina Nigerija imala je 150 milijuna stanovnika, a SAD više od 300, za 20 godina SAD će imati 390, a Nigerija 450 milijuna? Tako je u svim afričkim državama južno od Sahare!
Radi se o desetinama milijuna mladih Afrikanaca i Afrikanki kojima je Internet otvorio oči, a Mobitel omogućio `Google maps`. I jedno jutro samo ostave svoje stado koza ili krava koje su čuvali u Etiopiji ili Keniji i zapute se na sjever. Ne žele više Ligu prvaka gledati na TV nego za `svoj` Real ili City ili Bayern ili Milan žele navijati uživo. Ne žele više ni dana, a ne još godinama, čekati da se i u njihovoj zabiti otvore McDonald’s ili Hipermarket. Ono što su vidjeli da nudi Zapad – žele sad i odmah; ŽELE BITI DIO TOGA.
Italija je najizloženija migrantskoj invaziji s Juga. Kada Salvini izbaci parolu `Manje Evrope, Više Italije` to se proglašava `ekstremizmom`. Ali, ako EU ne može zaustaviti demografsku invaziju, u kojoj se cijela Italija pretvara u talijanski otok u Sredozemlju – Lampeduzu, koji je ključna točka afričke seobe migranata prema Evropi, na kog da se Italija osloni? Na Ursulu, Šarl Mišela, Borella i AP-a? Makar što. Na EU izborima Talijani glasat će za `Braću Italije` Giorgie Meloni – političku ikonu krajnje desnice u Europi.
Italija je prva EU žrtva demografske invazije s Juga. To je jedini razlog zašto su se `Braća Italije` pojavila u Italiji. Da se imigracijski `Dan D` na Evropu odvija iz pravca Sjevernog pola, onda bi se u Norveškoj pojavila `Braća Norveške`. Samorazumljivo, odnosno kako Srbi kažu `Prosto ko Pasulj`. Ovdje nije riječ o imigrantskom valu iz Meksika koji broji 165 milijuna stanovnika – na SAD koji imaju 330 milijuna. Ovdje se radi o imigrantskoj invaziji – iz Afrike s 1,5 milijardi stanovnika – na EU s manje od 500 milijuna…
Radi se o poznatom Zakonu velikih brojeva. I radi se o dvama kontinentima, dvama kulturama, dvama civilizacijama; radi se o sasvim različitim identitetima. Radi se o tome da je u Evropi dominantna religija Kršćanstvo. A u Africi je Islam. Doseli pet milijuna ljudi? Integriraju se i rade. OK. Doseli 20 milijuna ljudi. I to OK. Doseli 50 milijuna? To već za više od 10% povećava ukupnu populaciju EU. Onda oni svojim obiteljima i prijateljima jave: `Ovdje je super`. Želi ih još 100 milijuna doseliti? Pa još 200? To je priča…
Prihvativši ključnu točku Globalizacije `o slobodnom protoku ljudi, roba i kapitala`, a zadržavši visoke demokratske standarde glede useljavanja i tretmana različitosti kao bogatstva, Evropa je smetnula s uma da će možda i stotine milijuna siromašnih iz Azije i Afrike poželjeti život u najbogatijoj ekonomskoj asocijaciji na planetu. Briselski birokrati prvo su tvrdili da to nije problem. Zatim OK, jest problem, ali mali. Sad su zašutjeli. Ne od straha pred migrantima. Nego od panike da će izgubiti većinu u EU prlamentu.
Na sastanku mladih Demokršćanske unije, bivša njemačka kancelarka Angela Merkel u listopadu 2010. izjavila je: `Multikulturalni koncept, prema kojemu ljudi žive sretno jedni pokraj drugih, jednostavno nije uspio zemlji u kojoj živi oko četiri milijuna Muslimana. Šezdesetih Njemačka je pozivala radnike iz inozemstva da dođu u Njemačku. Zavaravali smo se govoreći: Neće ostati, u jednome će trenutku otići, no to se nije dogodilo. Svatko tko u startu ne zna njemački jezik, nije dobrodošao.` Ostalo je povijest.
Kada jedna tolerantna demokršćanska konzervativka eksplicitno kaže `Multi Kulti je Mrtav` i kada 14 godina nakon tog dramatičnog upozorenja čitavoj Evropi – evropske političke mainstream stranke i ključne EU institucije nemaju na to odgovor nego se iscrpljuju u tome `kako da svi mobiteli imaju jednake punjače` ili `kako da Nutela u Hrvatskoj ima isti postotak kakaa kao i u Belgiji` – onda se naravno pojave Braća Italije, Marine Le Pen, AFD U Njemačkoj, Vilders u Nizozemskoj, Salvini i Orban i Fico…
Zamislite hipotetički ovu situaciju! Dok vi pomažete vašem prvom susjedu da se obrani od svog užasno ratobornog `komšije` s druge strane ulice; kroz polja i vrtove, u vašu ulicu i kuću, nadiru i useljavaju se desetine ljudi iz susjednog vrlo siromašnog mjesta. Na svu zabrinutost ukućana kako se više ne osjećaju ugodno ni sigurno u vlastitom domu, kao Glava obitelji im odgovarate: nije to neki problem, samo da pomognem susjedu da se obrani od ovog nasilnika, pa ćemo onda vidjeti što ćemo s našim Domom?!
TO RADI EVROPA!!! Vidjevši da se na krvi Ukrajine mogu graditi lukrativne briselske karijere, AP-ovi svih EU nacija političku sudbinu Ukrajine postavili su iznad političke sudbine Evropske unije i Evrope. Da, Ukrajini treba pomoći da se odbrani od ruskog agresora. Ali činiti to na način da se glavnina političke energije, financijskih resursa i vojne logistike usmjeri na Ukrajinu, dok u EU milijuni migranata iz temelja nagrizaju samu strukturu evropske civilizacije – to je Blesavo i to je Izdaja Evrope. Čista IZDAJA!
Velike povijesne lomove u prošlosti Evrope oblikovale su generacije srednje dobi, ili već starci željni još više moći i teritorija. Na ovim EU izborima za dva dana nove povijesne zaokrete oblikovat će Mladi; oni od 18 do 30 godina, a sad i oni od 16 do 18 godina s pravom glasa u Njemačkoj, Grčkoj, Belgiji, Austriji i Malti. “Sve što dolazi s desnice se demonizira, ali mi zapravo možemo riješiti probleme koje je ljevica pokušala riješiti i nije uspjela… Mi nismo ekstremisti. Samo smo ljuti”, poručuju neki od milijuna njih.
Jednom pradavno Babilon je poželio biti Babilon; Središte Svijeta koje će okupiti i integrirati druge narode i kulture. Uspio je u tome. Doživio svoj vrhunac. I nestao. Isto Ono što je bilo uzrok njegovog rasta i moći – bilo je uzrokom njegovog nestanka i propasti. Jednoj bivšoj britanskoj koloniji Oci njezine Deklaracije o neovisnosti projektirali su istu sudbinu. Iako je o nestanku i propasti apsolutno prerano govoriti SAD je svoj zenit Modernog Babilona već prošao. Koji je problem s Evropom? Poželjela je biti Babilonom!
P.S. `Rekoh, čuli ste, djelo je u vašim rukama, presudite`, završavajući svoju slavnu „Retoriku“ rekao je jednom davno filozofski Otac Evrope iz Stagire. `Napisah, pročitali ste, kolumna je pred vašim očima, presudite`, poručuje vam Evropljanin iz Privlake…